DIJANA DUVNJAK: Pet knjiga koje preporučujem

Foto: Lukenda Ana

Dijana Duvnjak, trenerica komunikacijskih vještina i direktorica Hito Skills, kompanije za individualne i korporativne komunikacije, i suosnivačica Fondacije za društveno-ekonomski razvoj 787, čitateljima/cama portala trafika.ba preporučila je pet knjiga za ljetne dane.

“Uvijek nestrpljivo odbrojavam ljetne dane kako bi se što brže desila jesen, moje omiljeno godišnje doba. Svakako da mi u tome pomaže čitanje, obavezno u nekoj ozbiljnoj hladovini. Knjige koje trenutno čitam uglavnom su u vezi sa psihologijom, zbog ali i radi posla kojim se bavim, koji nema baš jasnu, ili čak nikakvu, granicu s privatnim životom. Jako volim raditi s ljudima i dijeliti svoje perspektive o tome kako možemo unaprijediti (i olakšati) privatni i poslovni život koristeći tehnike za bolju, učinkovitu komunikaciju, i čini mi se da za to nemam određeno radno vrijeme, radim to u skoro svakoj prilici za konverzaciju. Osim knjiga koje me prate u toj misiji, ovom prilikom rado preporučujem i ove.” – kazala je Dijana za portal Trafika.ba

Dževad Karahasan “Sjeme smrti” – Dževad je čarobnjak. Ova knjiga vas s prvim riječima uvuče u svoj slikoviti život za koji imate dojam da postoji oduvijek, da ste dio njega dok čitate knjigu, ali i da se on autonomno nastavlja nakon što s posljednjom stranicom “odete” iz nje, i događa se neometano u paralelnom svijetu.

Steven Pinker “The Better Angels of our Nature” – Prava riječ za ovu knjigu je postignuće. Dok je čitate, istovremeno se divite uloženom trudu autora i oduševljavate se perspektivom koju je pronašao i koju dijeli sa čitateljima i čitateljicama. I sve to, bez obzira na to da li vam se knjiga na osnovu subjektivnih kriterija dopada ili ne, dijelite li njegovo mišljenje ili ne. Ali, ako je odlučite pročitati, željet ćete da je Stevenova perspektiva istinita.

Martina Mlinarević “Huzur” – Martina nije s ovog svijeta. Ne znam drugačije objasniti umijeće da riječima koje su nam svima na raspolaganju, ispriča priče na način na koji niko drugi ne umije. Uz Huzur se i smije i plače i psuje i slavi život, sve u isto vrijeme.

Erlend Lu “Dopler” – Ne spada u ovu kategoriju knjiga koje čitam ovo ljeto ili koje sam nedavno pročitala, ali je na listi jer je moja omiljena Erlendova knjiga a možda i omiljena knjiga uopće. Lakoća s kojom je Dopler napisan, ili bar dojam lakoće koji ostavlja, čini da se knjiga pročita u jednom dahu a da se njen glavni lik voli, ma kakve njegove karakteristike bile. Dopler je sažetak razumijevanja savremenog života i borbe koju svako od nas vodi sa sobom, pitajući se, svjesno ili nesvjesno, o smislu postojanja; bez (nepotrebne) filozofije.

Miroslav Mišković “Ja, tajkun” – Kakva knjiga! Ne samo za one koji se bave poduzetništvom, naprotiv. “Ja, tajkun” priča priču jednog zdravog razuma, stavljajući u fokus moćno društvo proisteklo iz moći pojedinca koja prelazi okvire individualnog. Sintagmu zdravog razuma vezujem uz ekonomsko osnaživanje koje, kada se postavi kao prioritet – nepogrešivo proizvodi kvalitetna društva, države… Kada bi svi koji se u našem regionu bave politikom razmišljali kao ovaj “tajkun”, sve štete bi se ispravile; zapravo jedino tako i bi.

Foto: Duvnjak Dijana

(trafika.ba)