O nadolazećoj presudi Ratku Mladiću, mogućim promjenama u konačnoj odluci suda, sporosti svjetske pravde, slučaju Simatović i Stanišić te slanju Radovana Karadžića u Veliku Britaniju na odsluženje kazne za N1 ekskluzivno je govorio David Scheffer, prvi američki ambasador za ratne zločine i jedan od osnivača ICTY. Scheffer koji je bio jedan od najbližih saradnika Madeleine Albright dok je bila američka ambasadorica u UN-u, ali i državna sekretarka za vrijeme druge Clintonove administracije, također govori i o odnosima s balkanskim liderima.
N1: Prije nekoliko godina ste napisali članak pod naslovom – Najnetraženiji, najtraženiji čovjek. Bilo je to 2011. Govorili ste o Ratku Mladiću. Citiraću Vas jer ste napisali jako zanimljivu rečenicu, rekli ste: Mladić možda nije bio međunarodni krimnalac pedigrea Osame bin Ladena, al tokom 4 godine početkom ranih devedesetih, napravio je puno više ubistava i destrukcije nego li je to uspio tvorac Al-Kaide u skoro dvije decenije terorizma. Taj, kako ste rekli najnetraženiji, najtraženiji čovjek, suočava se sa svojom konačnom presudom u utorak. Kako gledate na proces protiv Ratka Mladića i šta očekujete od konačne presude od ICTY-a u ovom slučaju?
DS: Put međunarodne krivične pravde veoma, veoma je dug. To može dosta frustrirajuće biti. Ali, kada smo počeli graditi tribunal kao što je bio onaj za ratne zločine u Jugoslaviji ranih devedesetih. Jedan od zaključaka koje smo donjeli bio je onaj da ovo vjerovatno neće biti brz proces, da će biti potrebno mnogo godina kako bi se istražilo, proučilo, kako bi se uhvatili, procesuirali i kako bi se došlo do presude za kreatore zločina, a što su genocid, zločini protiv čovječnosti i ratni zločini. Ratko Mladić je glavni primjer te premise. Zato što je bilo potrebno dosta vremena da ga se pronađe i da ga se naposlijetku u maju 2011. uhapsi na sjeveru Srbije, a onda i dovede u Hag za nekoliko dana, nakon čega je proces otpočeo.
Tribunal nagradio Mladića
DS:Proces je to koji je povremeno bivao odlagan zbog zdravlja gospodina Mladića, operacije kojoj je morao biti podvrgnut, prije nekoliko godina. A također je i situacija sa COVIDOM odgodila konačni ishod u Hagu, kao i osporavanja koje je gospodin Mladić imao za određene sudije u postupku. A to njegovo osporavanje je i bilo uspješno. Troje sudija je zamjenjeno. Smatram da je to pokazatelj glede samog procesa, da ga je tribunal za ratne zločine u Jugoslaviji nagradio. Njegovo suđenje i prva presuda je pred sudskim vijećem, a sada je ono što ćemo 8. juna čuti konačna presuda, dakle to je kraj puta, dalje nema, njegova je doživotna kazna od sudskog vijeća i moraćemo čuti šta žalbeno vijeće ima o tome reći.
Svi bi trebali biti svjesni činjenice da žalbena vijeća u bilo kom od ovih tribunala za međunarodne zločine, uspostavljenih ranih devedesetih i nakon toga, vas često mogu iznenaditi, te poduzeti određene akcije koje mogu preokrenuti sudsko vijeće u određenim tačkama ili čak i ojačati optužnicu protiv u ovom slučaju Ratka Mladića. Želim doći do toga u vezi sa optužnicom za genocid, kad to budete htjeli.
Za etničko čišćenje smatramo da je kao neki početni korak koji bi na kraju mogao dovesti do genocida
N1: Znamo da je bio problem u prethodnoj situaciji sa genocidom jedan, a što je genocid u opštinama. I Karadžić i Mladić su optuženi za genocid dva, a to je Srebrenica. Sir Geofferey Nice mi je rekao da će od izuzetnog značaja biti ako vidimo promjenu glede datuma genocida, da on bude pomaknut na rane devedesete prije Srebrenice. Smatrate li da je to sada u žalbi moguće i kakvog bi to uticaja moglo imati na krajnju odluku?
DS: Da, i svi bi trebali slušati Geoffereyja Nicea, izuzetno cijenjenog advokata u Velikoj Britaniji. On ova pitanja jako dobro poznaje. Upotpunosti podržavam taj njegov stav. Dopustite mi da to Vašoj publici objasnim jer je to dosta interesantna situacija pred sudom. Radovan Karadžić je osuđen za to da li je ili nije bilo genocida u šest opština na području na sjeveru Bosne 1992. kada se, a Vaša će se publika toga sjetiti, tu odvijala veoma znatna kampanja etničkog čišćenja. Oni su bili osuđeni za zločine protiv čovječnosti za tu kampanju etničkog čišćenja, obojica. Ali, problem je da li je to bio i genocid.
Zanimljiv argument kojeg je tužiteljstvo uložilo, a na što su se sada žalili u slučaju Mladić i zato je to tako zanimljiva tačka, obično za etničko čišćenje smatramo da je kao neki početni korak koji bi na kraju mogao dovesti do genocida. Tužiteljstvo je obrnulo taj argument i navelo da su činovi genocida sa namjerom bili ti koji su pokrenuli kampanju etničkog čišćenja. Vidite da je to obrnut argument. Ali je i jako moćan argument. Na suđenju protiv Mladića većina sudija, uz samo jednog izdvojenog, većina je odlučila da su to bili činovi genocida u opštinama 1992., ali i posebna namjera da zločinci na terenu ostvare te činove genocida.
Šta ako se utvrdi genocid u šest opština?
DS: Sjetite se da je Mladić na višem nivou odgovornosti u onome što se naziva udruženim zločinačkim poduhvatom. Stoga će on i biti povezan s tim akcijama i tom namjerom po toj komandnoj strukturi. Interesantno je to da sudsko vijeće napisalo da je broj bosanskih muslimana, koji su bili pogođeni kampanjom, tim genocidnim činovima 1992., da oni nisu zaokružili značajan dio populacije bosanskih muslimana, bošnjaka, morate imati značajan broj, ne tek neki povremen. To je stvarni problem.
Zaista očekujem da će žalbeno vijeće uzeti u obzir te činjenice i odrediti da li je ili nije sudsko vijeće ispravno odredilo pitanje značajan broj u akcijama 1992. Da odgovorim na zadnji dio Vašeg pitanja, a što je veoma važno. Hajde na trenutak da pretpostavimo da će žalbeno vijeće stvarno osuditi Ratka Mladića po tačci jedan – genocid u šest opština 1992., siguran sam da će se držati tačke dva glede Srebrenice kako ga je i sudsko vijeće osudilo za genocid u Srebrenici. Ali problem je 1992. Ako ta presuda padne, potvrdi genocid iz 1992. na stranu Ratka Mladića, to otvara cijelo pitanje starijih slučajeva pred Međunarodnim sudom pravde, a što je onaj Bosna protiv Srbije, u kojem je taj sud potvrdio da su bili genocidni činovi 1992., ali da nisu mogli pronaći konkretnu namjeru.
Lako su to pronašli za Srebrenicu jer su rekli znate šta gospodin Karadžić je baš kao i ostali na strani bosanskih Srba osuđen za konkretnu namjeru, zato smo dvoje spojili i zato bi Srbija po konvenciji o genocidu trebala poduzeti korake da to spriječi i da kazni, ili barem spriječi. Dakle, ako dođe do te odluke o genocidu, to otvara mogućnost da se Bosna vrati na međunarodni sud pravde sa novim slučajem, kako bi ustanovila odgovornost srbijanske vlade u to vrijeme 1992., saučesništva u genocidu 1992. Naravno, trebalo bi da vlada u Sarajevu takvu tužbu odobri, a što bi bilo jako teško da se sa vašom tročlanom vladom ostvari. Ali, samo kažem da bi u teoriji bilo tu.
Odnos sa Miloševićem je bio poput rollercoastera
N1: Koliko podrške ili prepreka ste imali od lidera ovdje na zapadnom Balkanu tih godina, posebno u ova dva slučaja? Napisali ste da su bili velika prepreka kada su u pitanju Karadžić i Mladić. Ali šta je sa ostalim liderima na Balkanu?
DS: To je jako, jako kompleksno pitanje, jer svaki lider, a imam toliko priča o različitim liderima. Teško je generalizovati u odgovoru na Vaše pitanje. Čak i gospodin Izetbegović, imali smo jakon teških dana sa njim ponekad. Ali mu ne zamjeram zbog toga. Branio je integritet Bošnjaka, posebno u pregovorima 1995., ali i očuvanju Goražda kao dijela Fedracije u konačnim pregovorima. Smatram da mu Goražde treba odati priznanje što je bio čvrst glede sudbine Goražda. Ali, bilo još mnogo drugih.
Cijeli odnos sa Miloševićem je bio poput rollercoastera. Kako to opisujem u svojoj knjizi, konstantno iznosite stavove pred Miloševićem da bi ga doveli na rub ka njegovoj kontroli, ako ne i manipulaciji nad liderima bosanskih Srba. Mnogo poštovan odnos između Miloševića, Karadžića, Mladića, vjerujte mi. Dopustite mi da to na neki način tu i ostavim. Veliko je to pitanje i samo bih rekao da je svaki lider s kojim smo se nosili, uz Karadžića i Mladića i sve njihove specifičnosti, facinantna , skoro psihološka studija koju nisam kvalifikovan komenatarisati. Ipak, samo ću reći da je bilo jako teških trenutaka sa mnogima od njih, ali i nekih jako hrabrih trenutaka sa strane mnogih od njih.
U videu pogledajte Schefferove stavove o pritvoru Radovana Karadžića u Velikoj Britaniji, slučaju Stanišić i Simatović, uticaju Clintona i Albright na njegov rad i na osnivanje ICTY te o tome da li će u budućnosti biti sličnih Tribunala poput ICTY-a.
Asmir Milavić (N1)
