Bivši američki predsjednik Bill Clinton u svom obarćanju zahvalio je načelniku Srebrenice Ćamilu Durakoviću na riječima, i kazao mu da samo bog zna zašto su njega poštedjeli kad su vaši najmiliji ubijeni.
– Ali poruku nade i pomirenja koju ste vi ovdje rekli pokazuje da postoji možda neka viša mudrost iznad toga. Zahvaljujem i Predsjedništvu BiH i svim predstavnicima međunarodnih organizacija, ali posebno želim zahvaliti predsjedniku Obami što me je zamolio da danas dođemo kako bismo izrazili naše duboko uvjerenje u narod, vjeru i slobodu naroda u BiH.
Mnogi su rekli na elokventan načina da su preko 8.000 muškaraca i dječaka ubijeni u genocidu. To strašno djelo, konačno je pokrenulo sve članice NATO-a da daju podršku Americi kako bi se pokrenuli mirovni razgovori i da BiH ponovo krene dugim putem ka normalnom životu.
Zaboravljamo ponekad one koji nisu bili direktno uključeni koliko dugo taj put može trajati.
Vrlo sam zahvalan ljudima koji su radili na tome da se zaustavi rat, ubijanje, svima koji su radili na izgradnji mira. Nakon 20 godina zahvalan sam što je BiH i dalje mirna zemlja, zahvalan sam da je ona blizu članstva EU, da je učesnik mirovnih trupa u Afganistanu i drugdje. Ja sam zahvalan za sve to. Ali rad koji sam ja ovdje uradio kao tadašnji predsjednik i kasnije na Kosovu bilo je jedna od najvažnijih stvari koje sam uradio. Žao mi je što je tako dugo trebalo da postignemo jedinstvo, da mi svi upotrijebimo silu da zaustavimo nasilje. Mi zaista dugujemo ljudima koji su žrtvovali svoje živote. Istina, majke, supruge, kćerke, one su ovdje i kao prije 12 godina, one meni govore istinu o onome što nismo uradili i onome što moramo uraditi.
Iz dubine moga srca ja volim ovo mjesto, ja više ne želim da vidim ovakvo stratište, niti hiljadama kilometara daleko. Ali svijetom još uvijek dominira ubijanje zasnovano na vjeri.
Neko mora napraviti prvi korak, kao prijatelj BiH, želim zahvaliti premijeru Srbije što je pokazao hrabrost da dođe ovdje i da to prepoznamo. Ja vas molim da ovaj spomenik muškarcima i dječacima bude uspomena na jednu tragediju, da to bude sveto mjesto gdje svi ljudi mogu doći i naći budućnost svoje zemlje.
Bilo bi prikladno odati počast onima koji su mogli postati načelnici, predsjednici, koji su mogli pronaći lijekove za bolesti, koji su mogli voljeti žene. Jedino ono što cijenimo u našem naslijeđu je čovječanstvo. Stalno možemo ići u jedan rat za drugim, jedna osoba zaluđena može ubiti sebe i ostale i sve se to može dešavati jer mislimo o razlikama među nama.
Dugo je vremena potrebno da se takvo nešto preživi. Moramo raditi bolje da bi budućnost bila bolja, žrtva zahtijeva da to radimo bolje i nemamo drugog izbora.
Trafika|Ba|NAP
