“Da li je to sudbina ili nešto drugo, tek moji životni putevi iz okoline Sarajeva dovedoše me, poslije rata sa mužem u rodni kraj, selo Adroviće kod Višegrada. I tako prilično lagodan život u fabrici i blizini velikog grada zamijenih svaštarenjem, uzgojem krava i ovaca, a ni zemljoradnja mi nije strana jer hranu treba proizvesti”, počinje priču starica Branka Kojić, kojoj dan počinje ujutro u pet sati, kad ustaje i prvo pije kafu, piše Agroklub.
Skoro deciniju je sa mužom živjela u kući u Adrovićima, gajili su i do stotinu ovaca i više krava. Kad je on umro ostala je sama da bitiše u planini i bori se sa svim nedaćama koje ona nosi, ali i ljepotama koje daje.
Dvanaest godina bez struje
“Navikli smo se i brzo na seoski život, ali nam je najteže bilo što nemamo struje. Snalazili smo se sa agregatima i plinskim sijalicama. Ipak se nismo žalili nikome, živjeli smo od svoga rada i zarade i bilo nam je lijepo”, prisjeća se Kojićeva, prenosi Agroklub.
Kad je domaćin umro, Branku su nagovarali da sve rasproda i siđe u grad, ali ona nije htjela ni da čuje. Sama brine o sedam krava i dvadesetak ovaca i za nju je to, priča nam ponos i bogatstvo.
Sama brine o sedam krava
“Radni dan, kako rekoh, počinje u pet sati. Prvo nahranim mace, dva psa, kokoši, pa onda u štalu. Počistim kravama, pomuzem ih, imam i muzilicu i nahranim sijenom, a kasnije, kad to vrijeme omogućava puštam ih na pašu”, prerpičava nam svoj dan.
Veli da živi od prodaje mlijeka koje isporučuje mljekari, oko stotinjak litara svaki drugi dan. Zadovoljna je cijenom. Proda tele, jagnje i njoj je dosta.
“Nije nimalo lak seljački posao, ali mora i da se voli i da se radi. Imam i mašine za košenje snijena i drugu mehaniku, ali sama sam, treba sve postići. Pored stočarstva proizvodim sebi povrće krompir, boraniju, luk, kupus, paradajz , krastvce….i od tih proizvoda spremam zimnicu”, govori u dahu starica iz Adrovića.
Kod ljekara nije išla skoro 30 godina
Ova vitalna žena, bistra uma i vrijednih ruku, priča da je zaboravila kada je poslednji put bila kod ljekara. “Pa nekad kad sam u fabrici išla na sistematski pregled. Ne pijem nikakve lijekove, nemam povišen krvni pritisak niti povećan šećer, malo se umorim, pa odmorim i to je to. Ni grip nisam nikad ležala”, hvali se Kojićeva.
Imala je i susrete sa medvjedom i vukovima
Kaže da je tajna za zdrav život u zdravoj hrani jer proizvodi za sebe sve na spostenoj njivi, u toru i oboru.
“Stvarno se zdravo hranim, kupujem samo one najneophodnije namirnice. Mlijeko, sir, kajmak, meso i povrće neprskano i nezagađeno hemijom, šumski plodovi, čajevi, zar ima šta zdravije”, nabraja Branka.
Životinje jedini prijatelji u selu
Jedino što ovu staricu mori je samoća. Sama u napuštenom selu u kome je nekad vrvilo od života. Sat i po hoda do prvog komšije. Jeste da joj dođu djeca i rodbina iz grada, ali to je samo za kratko vrijeme.
“Navikla sam se, šta ću. Noću slušam zavijanje vukova i prasak groma, ali u danu, proljetnom i ljetnom uživam radeći u ovoj Božijoj blagodeti”, kaže Branka.
Imala je i susrete sa medvjedom, vukovima. Nisu je dirali, u planini svako ide svojim putem.
“Dok me zdravlje služi živjeću u ovoj planinini sa mojim životinjama. Ne bih ovaj život mijenjala za gradski. Ovdje sam svoj gazda i živim od svojih deset prstiju. A imam sve što imaju oni u gradu. Sad i struju, i televiziju, i telefon, svoje kupatilo i udobnu kuću”, govori starica.
Njen recept za dug život je – radi umjereno, hrani se umjereno i zdravom hranom. Probleme ne rješavaj, ne pati zbog njih, voli domaće životinje kako one tebe vole i uskadi svoj ritam sa ritmom prirode.
(Haber.ba)
