Jedna od najstrože čuvanih tajni u bivšoj Jugoslaviji bio je takozvani „Titov bunker“ u Konjicu. Njegova gradnja trajala je 26 godina, koštala je 4,6 milijardi američkih dolara i bila je to treća, najveća, investicija u Jugoslaviji. Ovaj vojno-umjetnički muzej za javnost je otvoren 2011. godine, a tri godine kasnije proglašen je nacionalnim spomenikom. Ne treba ni naglašavati da danas privlači veliki broj turista sa svih kontinenata.
Naoko posve obične kuće okružene gustom borovom šumom planine Zlatar više od 50 godina čuvale su najstrožu državnu tajnu bivše Jugoslavije – bunker sagrađen kao utočište za Josipa Broza Tita, njegovu obitelj i najbliže suradnike u slučaju nuklearnog rata. Sastavljen je od 12 međusobno funkcionalno povezanih blokova.
“Posjedovao je svoju bolnicu, dekontaminaciju, konferencijske sale, telekomunikaciju, agregate za struju, klima uređaje – sve neophodno za šest mjeseci da bi 350 ljudi nesmetano boravilo tu u slučaju atomskog ili nuklearnog udara. Kao mali grad pod zemljom”, objašnjava Arnela Lela Mušinović, kustosica Vojno-umjetničkog muzeja Titov bunker Konjic.
Gradnja se odvijala u najstrožoj tajnosti, samo su četiri zapovjednika znala za postojanje bunkera uz pažljivo birane radnike koji su morali potpisati ugovor o šutnji. Priče govore da su do mjesta dolazili s povezima na očima.
“Unutrašnja površina je 6.500 kvadratnih metara, to je štićeni dio objekta, a najdublja tačka je 280 metara ispod zemlje. Sve je bilo ispred svoga vremena. Ljudi u Jugoslaviji ‘60-‘70 godina pojma nisu imali o takvim klima uređajima, agregatima, neonkama, bideima u kupatilima, telekomunikacijama, električnim šalter prekidačima”, ističe kustosica Mušinović.
U bunkeru se mogu vidjeti originalni namještaj ili, pak, tapete, a najljepše je, dakako, u sobama namijenjenim Josipu Brozu i njegovoj supruzi. Fascinantni su uredi za sastanke ili komunikaciju sa svim bivšim republikama crvenim telefonima. Tu su i sobe za vojnike, kuhinja, spremnici za vodu i naftu. Danas je Titov bunker mjesto koje rado posjećuju turisti sa svih strana svijeta. Posebno ih fascinira mistika koja prati to mjesto.
Turiste zanima i je li Josip Broz ikada posjetio bunker. O tomu pisanih tragova nema. No, pretpostvlja se da jeste, jer je više puta posjetio Konjic, posebice fabriku Igman smještenu svega 150 metara od bunkera.
“Tito je lično došao i otvorio fabriku, izgradnja ovog objekta je krenula 1953. Tito 1957. ponovo dolazi u Konjic i otvara Dom kulture, šezdesetih godina nekoliko posjeta, također i sedamdesetih. Sve to ukazuje da je on bio i ovdje”, kaže Mušinović.
Izgradnja ovog malog grada koštala je 4,6 milijardi dolara. Uz podzemnu luku Lora u Splitu i, nažalost, uništeni aerodrom Željava u Bihaću najskuplja je investicija na prostoru bivše Jugoslavije.
Visoko.ba/federalna.ba
(Visoko.co.ba)
