Stanje dugotrajne i neprekidne zabrinutosti za moguće negativne ishode u različitim područjima života naziva se opšti anksiozni poremećaj. Brige koje su, kako se čini, povod za anksiozni poremećaj svakako su konstantne u našem životu, ali problem nastaje, kada neka osoba dugoročno ne uspijeva da se izbori sa njima.
Kod osoba sa anksioznim poremećajem intenzitet ovih briga poprima iracionalne granice, prelazi u konstantnu uznemirenost, koja se odražava na njihov san, kao i na kvalitet svakodnevnih aktivnosti. Najgore stanje osoba sa anksioznim poremećajem je prihvatanje straha kao normalnog stanja i alarmantna reakcija na nedostatak briga. Strah je toliko izražen kod ovih osoba, da je gotovo nemoguće da normalno funkcionišu sa spoznajom da je sve uredu i da nema razloga za brigu.
Sljedeći stadij brige svodi se na brigu o tome kako prekomjerna zabrinutost utiče na njihovo zdravlje. S psihološke strane taj fenomen se zove briga drugog reda. Briga postaje sama sebi svrha što je suština anksioznog poremećaja. Poremećaj se manifestuje ubrzanim radom srca, plitkog disanja i drhtavice ruku. Osobe sa anksioznim poremećajem izbjegavaju društvo, jer ih poslije nekog vremena niko ne shvata ozbiljno, što je za njih uvredljivo i uznemirujuće.
Bitno je osluškivati sebe i pronaći aktivnost koja vas smiruje, da ne slušate druge, jer to dodatno može pospješiti panični napad. Boravak u prirodi je jedan od ključnih načina da se smirite kada imate anksiozni strah. Jedna od najbitnijih stvari, ukoliko imate anksizozni poremećaj je da se okružite opuštenim ljudima, kako biste mogli da se smirite uz pomoć ljudi, koji vam neće nametnuti dodatni pritisak.
Izvor: Ljepotaizdravlje.ba
