Ammar Švrakić: Dobro je ako uspijemo sačuvati dijete u sebi

Za rubriku “Knjižara” intervjuirali smo karizmatičnog voditelja Hayat televizije, Ammara Švrakića. Zavirili smo u Ammarovu biblioteku i saznali šta voli čitati i koja bi nam djela preporučio. Kad se šetnja među policama učinila kao kruženje oko klasike, Ammar nam je preporučio neka djela koja je nedavno pročitao, a koja  su mu pomogla, kako kaže, u poslu kojim se bavi.

U nastavku pročitajte interesantne odgovore ovog  TV voditelja i upoznajte ga na način na koji dosada niste, jer sigurni smo da kroz Ammarov  duhoviti i  razigrani pristup TV novinarstvu već imate dojam kao da ga poznajete.

1.Smatraš li se knjigoljupcem?
I da i ne.
Da. Naročito kada se pripremaju ispiti.
Ne. Više volim ljubiti svoju djevojku.

2.Biblioteka, knjižara ili elektronska knjiga?
Svejedno. Knjiga je knjiga. Živimo u 21. vijeku normalno je da naši životi prate tehnologiju koja se nudi. Nisam osoba koja će uzevši knjigu u biblioteci osjetiti patinu kao uzrok njenog trajanja ili razmišljati o ljudima koji su prije mene osjetili iskustvo koje donosi to štivo. Bitan je sadržaj, a ne forma i miris hartije, ako to pitate.

3.Koja je posljednja knjiga koju si pročitao/la? Tvoje impresije o njoj…
“Moj život u umjetnosti” od Stanislavskog. To je obavezna literatura svakog glumca, u kojoj autor govori o svom iskustvu u umjetnosti i načinu na koji glumac uči spoznavati stvari oko sebe. Divna je knjiga, umnogome primjenjiva i u poslu kojim se bavim.

4.Omiljeni pisac?
Meša Selimović.

5.Šta te u njegovom/njenom pisanju najviše fascinira?
To što može biti dobra pouka svakome i u svakom vremenu: “Svako doba je teško, a svoje najteže. Ubili su nam riječi koje smo smatrali svetima, prostituisali ih, učinili zastavama pod kojima marširaju gazeći čovjeka. Zar možemo više upotrebljavati riječi bratstvo, mir, solidarnost, sreća, jednakost, ljubav, sloboda?! Otete su nam, prešle u drugi tabor, postale su znamenje nasilja u ovom jedinom svijetu koji se nas tiče, jer drugog nemamo. Treba izmišljati druge riječi, a ne znamo kako, i ne znamo koje”. (Meša Selimović  – Ostrvo)

6.Na kojim jezicima čitaš?
Kako i svi. Na svim jezicima koji su mi razumljivi.

8.Posuđuješ li svoje knjige drugima?
Ne. Odnosno ne baš tako često. Ne volim kada daš nekome knjigu i on je ne vraća. Prođe i godina, dvije.. zaboraviš kod koga je knjiga, a znaš da si je imao.

9.Da li si ikad maštao/la da napišeš knjigu? Ako da, o čemu bi ona bila?
Nisam. Možda godine života koje slijede promjene ovo moje razmišljanje. Vidjećemo.

10.Omiljena bajka i lik iz mašte?
Neka bajke ostanu u djetinstvu. Tamo im je najbolje. Tamo se druže sa djecom. Mislim da svaki čovjek ostaje zadivljen količinom mašte koju djeca imaju. Dobro je ako uspijemo da dijete sačuvamo u sebi. To djete u nama, kada odrastemo, najbolji je lik iz mašte.

11.Koju knjigu bi po tebi svako trebao imati u kućnoj biblioteci?
“Mali princ”.

12.Da li voliš filmove snimljene prema postojećim knjigama?
Volim filmove, pa volim i one što su snimljeni prema nekom djelu. Sve iz razloga, jer tad možeš shvatiti da postoje neka vrsna književna djela, a da nisi do tada u životu imao dodira sa tim.

13.Da li ti je ikad film snimljen po nekoj knjizi nadmašio impresije o njoj samoj?
Ne. Knjiga je knjiga, a film je film. Ne bih poredio svoj doživljaj knjige sa vizijama kvalitetnih režisera.

Trafika|Ba