Njena ekselencija, ambasadorica Republike Slovenije Zorica Bukinac, u Bosnu i Hercegovinu je došla u septembru 2017. godine. Veliki dio njene karijere do sada je bio posvećen nacionalnoj i internacionalnoj sigurnosti, kriznom upravljanju, EU i NATO.
Radni dan ambasadorica Bukinac započinje rano ujutro kako bi si priuštila smiren početak dana. Voli jutarnje vježbanje i dugo ispijanje kafe uz koje obavezno pregleda vijesti u BiH, susjednih zemalja, domovine i svijeta. Zbog pandemije koronavirusa, najčešće preko Zoom aplikacije obavi sve potrebne razgovore ili kratke sastanke. Kako kaže, zbog trenutne situacije u cijelom svijetu pojam radnog dana naglo mijenja sadržaj, ali se trudi da njena jutra ostanu onakva kakva su i bila.
Zbog brojnih poslovnih obaveza imate jako malo slobodnog vremena. Kako volite da ga provodite?
– Slobodan dan najčešće je vikendom. Pandemija COVID 19 je utjecala i na način provođenja slobodnog vremena. Zbog ograničavajućih mjera ima manje klasičnih oblika rada, obaveza krajem sedmice, službenih putovanja i obilaska interesantnih krajeva i kulturnih zbivanja. Ali breme te krize traži da se još više savjesno posvećujemo održavanju zdravlja, rekuperaciji i njegovanju zdravih navika. Zato sam slobodno vrijeme počela shvaćati još ozbiljnije nego do sada. Svaki slobodan dan provodim u prirodi, na svježem zraku, ponekad i bez obzira na vremenske prilike. Volim prošetati šumom, ali se volim i popeti na planinu. Za vrijeme velikog zatvaranja prošlog proljeća počela sam se baviti i permakulturom na rezidenciji.
Koje je najveće iznanađenje koje ste doživjeli kada ste tek došli u BiH?
– Iznenadio me veliki interes javnosti i medija za mišljenje i komentare diplomata, ambasadora stranih zemalja. O bitnim i manje bitnim stvarima. Nikada nisam očekivala da ću tako često stati pred mikrofon ili kameru, davati intervjue.
Nakon skoro 4 godine provedene u Sarajevu, kako biste ga Vi opisali?
– Imam priliku i privilegij da provedem dio svoj života u vašoj zemlji i gradu. Zato mogu ne samo posmatrati već i doživljavati zemlju. Imam duboko poštovanje prema materijalnom i nematerijalnom nasljeđu pa gdjegod sam, primjećujem odnos ljudi prema tom nasljeđu kao i odnos njih prema samim sebi. To je vizit karta svakog grada ili zemlje. Posjedujete izuzetne kulturne vrijednosti, okruženi ste jedinstvenim i mjestimično netaknutim, divljim prirodnim ljepotama. Ljude krasi dobrota, beskonačno strpljenje, snalažljivost i volja življenja. Ovdje vidim veliku potrebu za zaštitom tog nasljeđa ali isto tako nezadrživu potrebu po novom, modernom, lijepom. Ponekad se lijepo i dobro u potrazi za novim izgubi ili staro sprečava novi rast. To nam se vraća u obliku problema, kao što je zagađenje zraka, vode, rijeka i nedostatku puteva za savremene komunikacijske potrebe. U rješavanju tih izazova služite se i iskustvom drugih zemalja, gradova, čak, su vam na raspolaganju i sredstva međunarodne bilateralne i EU razvojne saradnje i drugih partnera. Često uzimate za primjer moju rodnu Ljubljanu. Naravno, to mi je drago. Ali uvijek ističem, da iza onog što se može vidjeti na prvi pogled stoje godine planskih i usklađenih napora brojnih mandata gradonačelnika, ne uvijek ravan put, ali na osnovu neupitnog konsenzusa o značaju zdravog okoliša za razvoj, uvijek se ide prema istom cilju.
Kako Vi komentirate trenutnu političku situaciju u našoj zemlji?
– Perspektiva Republike Slovenije polazi od interesa, da BiH prevaziđe razvojni raskorak, uspješno funkcioniše kao društvo i država, sposobna preuzimati obaveze i kao odgovorna članica međunarodne zajednice. Interes Slovenije odnosno naša perspektiva je zato veoma jednostavna. Tako djelujemo i unutar integracija kojima pripadamo po pitanju uključivanja BiH u njih. Za nekoliko mjeseci preuzimamo ulogu predsjedavajuće članice Vijećem EU. Kao naši partneri u Trojki predsjedavanja EU Njemačka i Portugal, posvećeni smo napretku odnosa EU i BiH. Naravno, u tom odnosu važno je istaći i potreban napredak u realizaciji reformi iz oblasti odgovornosti vlasti BiH, kako bi zemlju i njene građane približili boljem životu kakvog vide u EU. Za to imaju svojevrstan mandat kojeg im daje volja više od 80% građana BiH. Uprkos uvijek složenoj političkoj situaciji vjerujem da poštovanje te volje neće izostati.
Pandemija koronavirusa obilježila je posljednjih godinu dana i slobodno mogu da kažem da je svima nama promijenila način života. Kako Vi ocjenjujete odgovor BiH u borbi protiv nevidljivog neprijatelja?
– Prije svega željela bih odati priznanje svima, i zdravstvenim vlastima, i stručnjacima i stanovništvu, svima, koji svojim radom daleko od kamera i mikrofona omogućavaju, da društvo bez prekida funkcioniše. Uprkos svim tegobama, vaše vlasti učinile su najbolje što su mogle. Od početka krize u proljeće 2020. u BiH ste na pandemiju reagovali sa mjerama kao i vlasti diljem Evrope i svijeta. Ništa ne može zamijeniti saradnju građana, svakog pojedinca. Povezanost i solidarnost u tome su odigrali važnu ulogu. Jer, iako pandemija pogađa sve, nismo svi jednako spremni na njene izazove. Zato BiH u tome nije sama. Slovenija se među prvima odazvala vašem pozivu za pomoć u okviru EU mehanizma civilne zaštite, EU pokazuje solidarnost konkretno i svaki dan, u izgradnji kapaciteta, ublažavanju posljedica u zdravstvu i ekonomiji BiH. Na primjer, 70 miliona EUR za nabavku vakcina samo je jedan vid pomoći spreman za operacionalizaciju. Pri tome ne smijemo izgubiti iz vida, vakcinacija je utrka sa vremenom, a ne utrka između država.
Planirate li se Vi vakcinisati?
– Da, svakako.
Od početka svog mandata pratite kulturne događaje u našoj zemlji. Postoji li jedan koji biste izdvojili da Vam je ostao u sjećanju i zašto?
– Kulturni događaj koji čini BiH neizostavnom stanicom svjetskog zbivanja je svakako Sarajevski filmski festival. Ljubitelj sam filma i filmske kulture. Festival je posvećen filmu ali isto tako Sarajevu i životu. Ovaj kulturni prostor je svjetska kulturna velesila i SFF je tih nekoliko dana u godini njegova prijestolnica.
Do sada ste imali priliku što zbog poslovnih obaveza, što iz privatnih razloga, posjetiti veći dio BiH. Koju destinaciju u našoj zemlji biste izdvojili i zašto?
– Nijednu. I sve. Posle nekoliko godina boravka u BiH, ne mogu izdvojiti jednu destinaciju, jer bogatstvo leži u upravo u raznovrsnosti prirode u kojoj živite i koja vas okružuje. Po tome me podsjeća na moju domovinu i tako me tješi. Kako da izdvojim mirišljave trave Vlašića, a ne i darežljive ravnice Bijeljine ili izvrsni sir Livanjskog polja, kako da se sjetim brzaka Vrbasa a ne i pitome Sane ili oaze Štrbačkog buka ili Prokoškog jezera? Ostala sam dužna sama sebi još nekoliko izleta i pohoda, ali ta se lista nekako uvijek iznova produži.
Hrana za kraljeve
Koje je vaše omiljeno bh. jelo? Da li ste možda pokušali napraviti pitu ili bosanski lonac?
– Za početak da objasnim da burek zauzima vidljivo mjesto na tržištu »street food«-a u Sloveniji. Kada pomislim na hranu u vašoj zemlji, prvo što mi padne na pamet nije konkretno jelo već način kako uživate u hrani, to mnoštvo malih zalogaja različitih vrsta jela, te prijatelji okupljeni oko hrane. Što više, to bolje. Pola užitka je u tome da sa nekim to podijelite. Pitu još nisam pravila i neću ni pokušati sve dok ima prijatelja, koji to znaju napraviti majstorski. Tu ili u Ljubljani. A moj polazni tečaj u pripremi bosanskog lonca bio je jedne sunčane subote prije mnogo godina na obali Save, piknik u predgrađu Ljubljane. Između toplog savskog kamenja upaljena vatra, pa lonac, sezonsko povrće iz obližnje bašte, malo mesa i soli. Uz kratke instrukcije moje prijateljice, koja je pjevušila neku staru sevdalinku dok je dijelila čorbu u zdjele, okusila sam hranu za kraljeve.
Postoji li neki skriveni talenat ili strast koju imate a da bh. javnost za nju ne zna?
– Da bi skriveno ostalo skriveno, o tome ne treba pričati, zar ne? Ovo je prilika da se poklonim brojnim prijateljima koje sam stekla u BiH zbog jedne strasti. Zbog velike nade koju gajim, da će biti očuvano veliko blago ovih prostora, reći ću vam, da sve moje slobodno vrijeme provodim uz – konje. Za mene nema ljepšeg od otkrivanja vaše stoljetne šume i planine putovanjem na konju. Kada se vratim u Sloveniju nadam se, da ću moći u saradnji sa Međunarodnim udruženjem za zaštitu bosanskog brdskog konja jednog i usvojiti i tako pripomoći da se sačuva ta plemenita i jedinstvena pasmina, koja je genetski dragulj i vodi porijeklo od drevnih pasmina.
