Pojava noćnih svjetlećih oblaka je izuzetno rijedak prirodni fenomen koji trenutno obasjava mračno nebo u Kanadi. Naučnici ove oblake smatraju “najvišim”, a poznati su još i kao mezosferni oblaci koji nastaju na visinama od 82 do 104 km. Razlog zbog kog svijetle, nalazi se u činjenici da reflektuju sunčevu svijetlost sa druge strane planete.
Ipak, karakteristika ovih oblaka je da se mogu vidjeti samo pod određenim uslovima. A to su ljetnji dio godine i prostor između 50. i 60. stepena sjverne i južne geografske širine.
Meteorolozi navode da su po obliku veoma slični cirusima ali sa plavkastim i srebrnim odsjajem, sastavljenom od sićušnih kristala leda. Razlog zašto se ne mogu videti na drugim širinama je taj što noću nije dovoljno mračno.
“Neverovatno lepi i divni”, kako ih opisuju stanovnici Kanade, koji ih trenutno mogu vidjeti na nebu iznad njih.
I ne samo sada već svake godine u vremenskom intervalu od juna do avgusta – kada se pojavljuju na sjevernom nebu, kako tvrde naučnici. Svedoci opisuju da njihova boja varira jer se prilikom kretanja različite nijanse u njima prelivaju, dok reflektuju udaljeno svetlo neobično svetlucajući i obasjavajući okolinu.
Naučnici objašnjavaju da ovaj fenomen nastaje uslijed povećanja vodene pare, u kombinaciji sa niskom temperaturom i česticama kao što je zaostala prašina meteora u našoj atmosferi ili u nekim slučajevima izduvni gasovi raketa.
Ako se porede sa uobičajenim oblacima koji se uglavnom nalaze na visinama između 5 i 13 km, može se reći da su ovi oblaci jedni od rekordera jer se formiraju na visinama od oko 80 km.
Nova pojava?
Naučnici pretpostavljaju da je ovaj fenomen relativno nova pojava, jer je prvi put prijavljena 1885. godine. I to samo dvije godine nakon masivne erupcije vulkana Krakatau.
Tokom prethodnih godina ove oblake su mogli da vide samo stanovnici sjevernih dijelova naše planete, čineći Kanadu idelanim mjestom za posmatranje. Ipak, ovi oblaci su u posljednje vrijeme uočeni i južnije, prema nekim navodima sve do Jute i Nebraske u Sjedinjenim Državama.
Vjeruje se da je ovaj fenomen djelimično uslovljen i klimatskim promenama, te se stoga danas sporadično može videti i na širinama gdje prije nisu bili uočljivi. Kao najekstremniji primjer, se navodi 2019. godina, kada su uočeni čak u Kaliforniji.
Tom prilikom timovi istraživača su utvrdili da se izgled oblaka mijenja iz godine u godinu, ali da su kako godine prolaze sve vidljiviji, prenosi Nationalgeographic.
(Haber.ba)
