Zbog rata u Ukrajini je bilo neminovno da će nastradati svjetska ekonomija. Još izglednije da će to biti udar i na našu, koja je krhka i bez svjetskih preslagivanja. Očekivano, uslijedila su lančana poskupljenja. Mi u Bosni i Hercegovini imamo plodnu zemlju – no, pitanje je znamo li je koristiti. Semberija važi za najveću žitnicu BiH, ali je nedovoljno iskorištena.
30% potreba bh. tržišta mogu podmiriti domaći ratari. Ove godine – ni toliko. Zbog skupih cijena repromaterijala, već sada je poznato da će ovogodišnji prinos hljebnog žita biti manji. Paradoks je da uvoz, koji je godinama stvarao probleme domaćim ratarima, ove godine bi mogao biti slamka spasa kada je riječ o neophodnim zalihama pšenice i brašna. A cijene brašna divljaju.
Zbog visokih cijena repromaterijala, ratari nisu u mogućnosti da primijene sve agrotehničke mjere. Tako, ovogodišnja, najskuplja sjetva u historiji – neće biti garant visokog i kvalitetnog prinosa.
“Ove godine, da bih radio po propisu, meni treba 15-16 hiljada maraka. A prošle godine – 6.480 maraka”, kaže Milisav Trifković.
Vreća brašna dostigla je cijenu od 35 do 40 maraka. No, poskupljenjima tu, kažu, vjerovatno nije kraj. Zaliha pšenice u mlinovima ima tek do naredne žetve, upozorava mlinar Zoran Stojanović – Srbija nije još počela izvoz, a u Mađarskoj taktiziraj, čekaju još veću cijenu.
Taktizira se i na domaćem tržištu. Obično na štetu proizvođača. Iz resornog ministarstva ranije su istakli da na cijenu pšenice nemaju utjecaja – jer nju diktira tržište. Farmeri upozoravaju da bi ovo mogla biti posljednja godina proizvodnje hljebnog žita.
Trifković objašnjava: “Ove godine kad dođe žetva, oni nama ako ne plate tu pšenicu 70 feninga, tj. 70 maraka – mi smo u debelom minusu.To neće sijati niko više”.
“Rano je pričati o tome. Znamo da se ‘na zeleno’ pšenica prodaje između 260 i 300 eura – to je relativno jaka cijena. Međutim, u žetvi se očekuje da će biti i mnogo veća cijena”, ističe Stojanović.
Cijena pekarskih proizvoda za sada je stabilna, no niko ne može sa sigurnošću reći šta nas očekuje u narednom periodu.
“Mi smo u nezavidnom položaju, zavisimo od cijene repromaterijala, brašna i pšenice. Skoro smo imali sastanak gdje smo pokušali napraviti neku minimalnu cijenu s kojom možemo biti na pozitivnoj nuli, da ispoštujemo tržište. A moramo pratiti situaciju i taj trend”, navodi Radenko Pelemiš, predsjednik Udruženja pekara regije Bijeljina.
Manjak uvoznika ostavio je prostor domaćim trgovcima da diktiraju cijene – tako su pojedini prehrambeni artikli u BiH često skuplji i od cijena u trgovinama zapadne Evrope. I dok građani kupuju na grame – trgovinski lanci poskupljenja pravdaju krizom na Istoku i rastom cijena na svjetskom tržištu. Za to vrijeme farmeri vape za pomoć – tvrde da prirodnim resursima koje imamo možemo obezbijediti dovoljne količine namirnica za vlastite potrebe.
Visoko.co.ba/federalna.ba
(Visoko.co.ba)
