Stupanje ruskih vojnika na krimsko polustrvo označilo je i početak promjene u odnosima Amerike i njenog bivšeg hladnoratovskog protivnika. Neki to porede sa situacijom u kojoj se bivši predsjednik Jimmy Carter našao poslije sovjetske invazije Afganistana 1979, kad su već zahladjeni odnosi Amerike i SSSR-a postali duboko zamrznuti. Međutim, stručnjaci ukazuju i na važne razlike.
U prvom mandatu predsjednika Baracka Obame, administracija je putem takozvanog „resetovanja“ politike prema Moskvi, uspjela da unaprijedi odnose sa Rusijom, narušene 2008. godine, zbog ruske vojne akcije u Gruziji.
Obamino „resetovanje“odnosno vraćanje politike na neku raniju, uzajamno bolju poziciju sa Rusijom, dalo je početne rezultate, kaže politički analitičar Stanislav Markus sa čikaškog univerziteta, i dodaje:
“S obzirom da je došlo do općeg otopljavanja, mislim da se administracija ponadala da će odnosi sa Rusijom moći da se vrate na pravi kolosjek.
Međutim, Markus dodaje da je sve ponovo zamrznuto kada se Vladimir Putin vratio na predsjednički položaj,a sa aneksijom Krima, ugašena je i mogućnost bilo kakvog napretka.Vjerujem da su mnogi u administraciji bili iznenađeni s obzirom na novi početak kojeg je Obama nastojao promovirati.”
Dok Rusija konsoliduje svoju vlast nad Krimom, politika ‘resetovanja’ našla se na udaru kritike republikanskih zakonodavaca poput Johna McCaina, koji je Obamin odnos prema Rusiji proglasio „naivnim.“
Ta vrsta kritike je dobro poznata bivšem predsjedniku Jimmy-u Carteru, koji se sa sličnim izazovom suočio 1979. kada je Sovjetski Savez izvršio invaziju Afganistana .
“Tada sam povukao našeg ambasadora. Prekinuo sam diplomatske odnose sa Sovjetskim Savezom. Zaveo embargo na izvoz žitarica Sovjetima. Podržao odluku Kongresa i Olimpijskog komiteta da naši sportisti ne učestvuju na Olimpijadi 1980.
Međutim, mnogo toga se izmijenilo u 35 godina od sovjetske invazije Afganistana”, kaže bivši američki predsjednik Carter i priznaje da su, nakon završetka Hladnog rata i stvorenim ekonomskim vezama Rusije sa ostatkom svijeta, opcije za neki obračun sa Rusijom danas mnogo suženije.
“Prijetnja embargom, čak ni prijetnja vojnom akcijom, ne mislim da bi omela Putina.
Ugrožavanje ekonomije zavodjenjem, na primjer, embarga na ruske energente – koji očigledno donose znatna državna sredstva Rusiji i što bi očigledno pogodilo ruski narod – bilo bi automatski protumačeno kao dokaz u prilog Putinove tvrdnje da mnogi na zapadu još uvek nisu odustali od Hladnog rata, jer žele da drže Rusiju na kolenima.
Dok se vrše pripreme za ukrajinske predsjedničke izbore 25. maja, Carter je uvjeren da će Putin pojačavati napore da utječe na stanovništvo koje živi u geografskoj i ideološkoj blizini Rusije. Međutim, bivši američki predsjednik sumnja da Putin planira nove vojne akcije u Ukrajini”, kaže profesor Marcus.
“Putin je najavio da neće preduzimati nikakvu vojnu akciju protiv istočne Ukrajine – i mislim da neće. Sjedinjene Države bi, ipak, zajedno sa svojim saveznicima trebale da Putinu predoče da će ukoliko preduzme nešto takvo – posljedice će biti teške.
No, prema realnim američkim vojnim procjenama, dodatnih 40,000 ruskih vojnika stacionirano je na ukrajinskoj granici. Nekad davno je američki predsjednik Carter zaprijetio upotrebom vojne sile, dok danas, bilo to državnički mudro ili naivno, predsjednik Obama smatra da za ukrajinsko /ruski problem – nema dobrog vojnog rješenja”, govori predsjednik Carter.
