U centru Donjecka, jezgru proruskih aktivista se može naći ispod divovskog kipa Lenjina, gdje prikupljaju potpise i novce za svoju kampanju.
Mnogi prisutni su penzioneri, ispunjeni nostalgijom za ukrajinskom sovjetskom prošlosti i zabrinuti što bi mogla donijeti budućnost pod novim proevropskim premijerom Arsenijem Jacenjukom.
“Sve je nepoznato, ne znamo što će biti s nama. On nam ništa ne govori,” kaže penzioner Aleksander Nikolajevič.
Nije teško vidjeti odakle bi mogla izvirati ova nostalgija za sovjetskom vlasti. Bulevari ovog podijeljenog grada prepuni su prekrasnih sovjetskih zgrada: knjižnice, kazališta, opera… Tu su i spomenici poginulima u Drugom svjetskom ratu, dijelu povijesti koji još uvijek u temelju oblikuje svjetonazor mnogih od ovdašnjih stanovnika.
Ali, među mlađom generacijom, to je nasljeđe izblijedilo. Kip Lenjina sada gleda u McDonalds restoran brze prehrane, prepun studenata i srednjoškolaca, od kojih mnogi stavljaju u pitanje proglašen motiv Rusije da štiti etničke Ruse u Ukrajini.
“Mi želimo da Ukrajina sama odluči o svom putu. To je sada glavna stvar. Vjerujem da mnogi ljudi, bez obzira na njihove stavove o Evropskoj uniji, o NATO-u, osjećaju isto: da nam ne treba ova zaštita jer nas ona ustvari ni od koga ne štiti,” kaže student političkih nauka Jaroslav Kosak.
U utvrđenom sjedištu lokalne vlade, proruska grupa Istočna fronta pokušava lobirati upravu u korist referenduma. Neki ne uspijevaju zatomiti svoje kritike protiv Zapada.
“Sjećam se kako su Glas Amerike i Radio Liberty uništili moju otadžbinu, Sovjetski Savez. Nasljednici tih stanica još uvijek ovdje u Ukrajini propovijedaju o slobodi govora i ljudskim pravima. Ne želim s vama uopće razgovarati,” kaže Nikolaj Solnjicev, član Istočne fronte.
S novim proruskim prosvjedima planiranim za dolazeći vikend, nova vlada u Kijevu mora učiniti sve što može da bi uvjerila ovdašnje ruske Ukrajince da će se starati o njihovim interesima. U suprotnom, riskira potpuni gubitak ove regije.
Trafika|Ba|VOA
