Vlasti Bjelorusije raščišćavaju migrantske kampove na granici sa Poljskom. Sportskim žargonom rečeno, trenutno je 1:0 za Evropsku uniju u srazu sa Bjelorusijom i njezinim saveznikom Rusijom. Šta se to tako loše desilo u Lukašenkovom hibridnom nasrtaju na evropski blok? Naravno, prijetnja da će zavrnuti protok ruskog gasa prema Evropi.
Nije dugo trebalo, nakon što je Lukašenko najavio mogućnost zatvaranja protoka ruskog gasa prema Evropi kroz gasovod Jamal u Bjelorusiji, da se neplaćeni račun kao bumerang vrati – ne Minsku nego Moskvi, i to u obliku obustave procesa izdavanja dozvole za Sjeverni tok 2, poodavno završeni gasovod koji za Rusiju ima stateški značaj. Naime, prvo je njemačka kancelarka Angela Merkel porazgovarala sa Vladimirom Putinom, a onda, da bi sve detaljno pojasnila vlastordšcu u Minsku, Merkel je u dva navrata razgovarala sa Lukašenkom.
“Kako bi se popravila trenutna situacija, jer je riječ o humanitarnoj krizi koja je pogodila hiljade ljudi, ima smisla razgovarati sa onima iz Minska koji imaju sredstva da poprave situaciju. Čak i ako je riječ o liderima čiji legitimitet Njemačka, kao ni druge članice Evropske unije, ne priznaju. To je razlog zbog kojeg je kancelarka telefonski razgovarala sa gospodinom Lukašenkom. Da se otvori put humanitarnoj pomoći”, kazao je Steffen Seibert, glasnogovornik Angele Merkel.
Lukašenko je istakao da su došli do zajedničkog dogovora s kancelarkom – da eskalacija nije u interesu ni Evropskoj uniji ni Bjelorusiji: “Ne možemo dozvoliti da situacija eskalira, iako mislim da neki priželjkuju da se baš to dogodi. Da dođe do direktnog vojnog sukoba”.
Posljednje riječi bjeloruskog hazjajina ponajbolje odslikavaju stanje u kojem se nalazi – svjestan je da je marioneta Kremlja, koliko god to Putin nijekao, pa je svjesno ili nesvjesno zaprijetio gasom, iako je vrlo dobro znao da na tu kartu zbog interesa Putinovog režima nikako nije smio zaigrati.
“Teoretski, Lukašenko je predsjednik tranzitne zemlje i mogao bi izdati naređenje da se prekine isporuka gasa u Evropu. Iako, to bi bilo kršenje trazitnog sporazuma i nadamo se da do toga neće doći. Sa druge strane, stalno mu se nameće i prijeti novim sankcijama. To bi nanijelo značajnu štetu evropskom energetskom sektoru i ne bi doprinijelo razvoju naših odnosa sa Bjelorusijom kao tranzitnom zemljom”, izjavio je predsjednik Rusije Vladimir Putin.
Naravno, Putin ne ističe koliku bi štetu takav potez nanio Rusiji. No, da se sve karte stave na sto, pobrinuo se Washington, upirući prstom na Rusiju zbog Ukrajine.
“Veoma smo zabrinuti zbog neregularnih kretanja ruskih oružanih snaga na ukrajinskoj granici. Ne mogu govoriti o namjerama Rusije. Ne znam kakve su im namjere, ali smo i u prošlosti svjedočili sličnim situacijama i provokacijama na ukrajinskoj granici, koje su okončane okupacijom. To su uradili 2014. godine. Dakle, zabrinuti smo, a ponavljanje sličnih poteza bi bila ozbiljna greška. O trenutnoj situaciji vrlo ozbiljno se konsultujemo sa našim partnerima i saveznicima”, riječi su Antonyja Blinkena, državnog sekretara SAD-a.
Ministar vanjskih poslova Ukrajine Dmitro Kuleba podsjetio je kako je Rusija svoje oružane snage rasporedila duž naše granice u proljeće i nikada ih nisu ni povukli: “Trenutno svjedočimo situaciji koja se pogoršava, dok Rusija nastoji demonstrirati da može učinkovito i brzo aktivirati vojsku, te da je svaka opcija, uključujući i vojnu na stolu za ruske lidere. Rusija nastavlja podržavati konflikt na istoku Ukrajine. Ruski vojni manevri, energetska kriza u Evropi, dramatična upotreba migranata kao oružja na poljskoj i litvanskoj granici sa Bjelorusijom, masovna dezinformisanost, trebaju se posmatrati kao različiti elementi istog događaja – ruskog hibridnog rata sa Evropljanima i euro-atlantskom zajednicom”.
“Ne mogu govoriti o detaljima obavještajnih podataka, a smatram i da je važno da se u ovom trenutku ne podižu tenzije. Ipak, vidimo veliko okupljanje oružanih snaga Rusije, vrlo neobičnu koncentraciju, a znamo da je Rusija bila spremna upotrijebiti vojne kapacitete za agresiju protiv Ukrajine. Govorim o vojski koja je trenutno na granici, ali i u samoj Ukrajini, odnosno koja se nalazi u nezakonito pripojenom Krimu. Dakle, činjenica da vidimo ovu vojnu prisutnost također drastično smanjuje vrijeme od trenutka kada se Rusija odluči na upozorenje, do relizacije vojne agresije protiv Ukrajine”, istakao je Jens Stoltenberg, generalni sekretar NATO-a.
Kremlj, dakako, odbacuje ovakve navode optužujući Kijev za opasne i nesmotrene akcije na liniji razgraničenja u Donbasu, ističući naročito akcije dronovima koje je nedavno Ukrajina kupila od Turske, cijeneći učinak drone klase Bajraktar u prošlogodišnejm ratu u Nagorno Karabahu.
“Evropa je imala razlog da reaguje na ukrajinsko ratovanje dronovima u Donbasu. Sjedinje Države su to čak i podržale. Ukrajici su odmah rekli kako su to napravili i kako planiraju ponoviti isto u budućnosti. Istovremeno, organizovali su neplanirane vojne eksperimente na Crnom moru. Želimo da im poručimo da nećemo spustiti gard”, upozorio je Putin.
Priča je otišla toliko daleko da se ponovo uvlači i Moldavija te sporno rusko prisustvo u Transdnjestarskoj oblasti, odnosno Pridnjestrovlju kako se zove taj region izvan kontrole zvaničnih vlasti u Kišnjevu.
“Što se tiče prisustva operativne grupe ruske vojske u Transdnjestarskom regionu u Republici Moldaviji, naš stav ostaje nepromijenjen – takav vid prisustva nije ustavan i povlačenje ruske vojske sa naše teritorije ostaje prioritet naše vanjske politike”, naveo je Niku Popesku, ministar vanjskih poslova Moldavije.
Lavrov je podvukao kako su primijetili da više zapadnih kolega, uključujući vrlo aktivnog visokog predstavnika Evropske unije Josepa Borrella, iz nekog razloga smatraju da je primjereno optužiti Rusiju za vršenje političkog pritiska na Moldaviju: “Konstantno se nastoji da se dešavanja u našem zajedničkom prostoru, Rusije i Moldavije, protumače na jedan vrlo neadekvatan način”.
I tako se krug zatvara. Pokretanje Sjevernog toka 2 još nije ni na vidiku, a u Berlinu dolazi nova adminstracija, navodno još privrženija Washingtonu. Sigurno je da će Rusija naći načina da zadrži status quo u Donbasu, na Krimu, u Bjelorusiji ali i u Moldaviji. No, također je svjesna, koliko god Evropa bila ovisna o ruskom gasu, da se radi o ekonomski izuzetno jakom igraču koji će pronaći rješenje za eventualni gasni rat, što bi Rusiju koštalo teških finansijskih gubitaka. Jer je i strateško savezništvo sa Kinom na dugom štapu. A migranti u Bjelorusiji? Ma loš potez koji treba što prije zaboraviti.
Visoko.co.ba/federalna.ba
(Visoko.co.ba)
