Otkako je visoki predstavnik Valentin Inzko nametnuo Zakon o zabrani negiranja genocida i zabrani veličanja ratnih zločina, ne smiruju se strasti u RS-u. Politički funkcioneri i pozicije i opozicije ocijenili su to kao kukavički čin. Odbacivanje rezolucije Rusije i Kine za ukidanje OHR-a još jedan je udarac političarima u RS-u, a sada već neupitni dolazak Christiana Schmidta razlog je za novi strah.
Još jedna sankcija visokog predstavnika u nizu posijala je strah među političke redove u RS-u. Uz međunarodno miješanje ne možemo da se razvijamo kao država, ne možemo u Evropsku uniju, tvrde političari. Međutim, ako pogledamo dosadašnje djelovanje OHR-a i sankcije kroz Bonska ovlaštenja, čini se da je razlog zbog čega Christian Schmidt nije dobrodošao – strah od novih sankcija.
„Mislio sam o tome da odem i da mu kažem da on nije izabran i da za nas nije relevantan i da u tom pogledu apsolutno smatram da sve ono što oni pokušaju uraditi neće biti prihvaćeno od nas Republike Srpske, kako je to odlučila i Narodna skupština i ja nemam problem da to njemu kažem i daleko oštrije“, kazao je član Predsjedništva BiH Milorad Dodik (SNSD).
Sličnog mišljenja je i opozicija u RS-u. Iako mnogo odmjereniji u izjavama, nakon posljednjeg Inzkovog poteza, sada je sigurno – nije im svejedno.
Prema riječima predsjednika PDP-a Branislav Borenovića, prioritet je da OHR bude što prije ugašen: „Da budemo zrelo društvo u kojem će institucije raditi svoj posao, bez bilo kakvog pokušaja da neko ima nekakvu moć da koristi ovlaštenja koja nisu u svakom slučaju demokratska“.
„Ne može gore to što sam ja pretrpio – zašto bih se ja plašio? Ja sve što sam imao da kažem – ja sam to rekao Valentinu Inzku, s kojim sam se sretao i govorio, ali sam rekao – ne, ti treba da ideš“, izjavio je predsjednik SDS-a Mirko Šarović.
A upravo je Šarović, koji se, kako sada kaže, ne plaši, 2003. godine, tokom mandata Paddyja Ashdowna, umjesto da bude smijenjen, sam dao ostavku u Predsjedništvu BiH, a zbog afere Orao, koja se odnosi na ilegalnu prodaju oružja Iraku. Dvije godine kasnije našao se i na crnoj listi SAD-a, sa koje je skinut 2014. Zbog toga ne čudi novi otpori prema visokom predstavniku i OHR-u, a posebno ako uzmemo u obzir da su ratnohuškačke priče, prijetnje sukobima, ali i veličanje ratnih zločinaca i dalje prisutne u oba tabora u RS-u. Ovakvo ponašanje političkih elita moglo bi samo da izazove još sankcija, od čega strepe i jedni i drugi.
„Imamo dobar dio onih političara kod kojih je zapravo veliki strah od mogućnosti primjene Bonskih ovlašćenja i mogućnosti primjene sankcija i onda je to jedan od razloga zbog kojih oni zapravo žele da se ugasi OHR u Bosni i Hercegovini“, objašnjava politička analitičarka Tanja Topić.
Dragan Bursać, novinar i kolumnista, smatra kako je u pitanju strah od reperkusija koje mogu ugroziti njihov politički život, ali još više njihov ekonomski život: „I te dvije stvari kad se saberu, a to su gotovo isključivo bitne stvari u ovoj priči, onda dolazimo do zaključka da i predstavnici opozicije i predstavnici vlasti na čelu sa Milradom Dodikom gotovo istovjetno reaguju – u ovom slučaju na Zakon o zabrani negiranja zločina genocida“.
A reaguju isto i kada su u pitanju odlikovanja dodijeljena ratnim zločincima, a koje je, podsjećamo, Valentin Inzko zatražio da Narodna skupština povuče još u februaru. Dao je rok od tri mjeseca, koji su, kako vidimo, ignorisali. No, bez obzira na burna negodovanja, suprotno su učinili sa pločom Radovana Karadžića na Studentskom domu u Palama. Nakon velike buke, ploču su preko noći uklonili. Poslušnost ili strah, ostavićemo za upućenije. Ali treba podsjetiti da je dio čelnih ljudi zbog svojih radnji i dalje pod sankcijama. Milorad Dodik je na crnoj listi SAD-a zbog nepoštivanja Ustava, a njegov stranački kolega Nikola Šprić zbog umiješanosti u korupciju.
Visoko.co.ba / federalna.ba
(Visoko.co.ba)
