“Meni je bilo drago da komuniciraju s filmom. Znam da su mladi ljudi navikli na dobre filmove, prate filmove iz cijelog svijeta, i kad kažu da mogu pratiti film, da mogu učestvovati u njemu, da ih je emotivno dotakao, za mene je bilo veliko priznanje”, izjavila je Žbanić.
“Smatram da narativi ovdje toliko zarobljavaju ljude, da ih se treba osloboditi. Što ih se prije oslobodimo mislim da će nam svima biti bolje”, izjavila je Jasmila Žbanić, rediteljka filma “Quo vadis, Aida?”, koji je ušao u uži izbor za nagradu Oskar u kategoriji za najbolji film van engleskog govornog područja.
Sa njom su 28. marta na online sesiji “Suočavanje s prošlošću kroz umjetničke forme” razgovarali predstavnici Inicijative mladih za ljudska prava, učesnici i učesnice Škole tranzicione pravde.
Žbanić ističe da film ima važnu emancipacijsku ulogu, pogotovo među mladima, i da je veliko priznanje što su ga mladi ljudi prihvatili i pratili “kao triler”.
“Meni je bilo drago da komuniciraju s filmom. Znam da su mladi ljudi navikli na dobre filmove, prate filmove iz cijelog svijeta, i kad kažu da mogu pratiti film, da mogu učestvovati u njemu, da ih je emotivno dotakao, za mene je bilo veliko priznanje”, izjavila je Žbanić.
“Quo Vadis, Aida?” je film o genocidu u Srebrenici i prvi je igrani film o ovoj temi.
Radnja filma dešava se u julu 1995, a glavni lik je Aida, prevoditeljica za Ujedinjene narode (UN), koja pokušava da spasi svoju porodicu nakon što Vojska Republike Srpske zauzima Srebrenicu.
Tokom online razgovora bilo je riječi o motivaciji za stvaranje filma, procesu snimanja, podršci filmu u postjugoslovenskim zemljama, izazovima u promociji filma.
Žbanić je kroz razgovor o njenom umjetničkom pristupu tokom stvaranja filma izjavila da je rat “banalnost zla”, ali da ne voli filmove u kojima se osjeća spektakularnost ubistva.
“Smatram da publika ima veliku maštu i moć da sama napravi slike u glavi. Dovoljno su se ljudi nagledali stvari, da znaju šta se dešava u onom trenutku kad ja izađem iz tog prostora. Mislim da je ta moć publike koju koristim za potrebe filma nešto što daje bolju sliku stvari nego što bih mogla napraviti”, smatra Žbanić.
Ona je naglasila kako je film baziran na činjenicama do kojih je došla čitajući svjedočenja i knjige, gledajući video-materijale, razgovarajući sa ekspertima i svjedocima.
“Mi smo išli od početka iz najbolje namjere, da želimo da se ova priča vidi, da se gleda, da puno ljudi zna za nju, jer bez obzira koliko ljudi znaju ili ne znaju u Evropi o Srebrenici, ne znaju šta se stvarno desilo. Taj motiv da to radimo pošteno, da smo do kraja profesionalni, ništa nas nije moglo zaustaviti da ne uradimo scenu kako je to trebalo da izgleda. I u takvim situacijama ne možeš gledati lijevo i desno, šta će ko reći”, rekla je Žbanić.
Žbanić je napisala scenario i režirala film, a u glavnim ulogama su Jasna Đuričić, Izudin Bajrović, Boris Ler, Dino Bajrović, Emir Hadžihafizbegović i Boris Isaković.
“Suočavanje sa prošlošću kroz umetničke forme”, onlajn razgovor sa Jasmilom Žbanić, održan je u okviru Škole tranzicione pravde koju organizuju Inicijativa mladih za ljudska prava u Hrvatskoj i Srbiji uz podršku Programa UN za razvoj i Vlade Ujedinjenog Kraljevstva.
(Vijesti.ba / RSE)
