“Svijet je bio moj, a ja sam mislila da sam mu gospodarica, pazi, ne pogriješi kao ja”

Draga djevojko,

želim da ti napišem nešto, pokušat ću, sa željom da ti pomognem, sa željom da ideš dalje. Naprijed. Hrabro.
I sama sam bila tvojih godina, buntovna,mlada.
Svijet je bio moj, a ja sam mislila da sam mu gospodarica.
Pazi, ne pogriješi kao ja.
Uči, evo od mene.
Imaj želje, sanjaj, prirodno je.
Ma koliko teško bilo, uvijek možeš dalje.
Ako ti tišti dušu, isplači se, glasno, jako, uzdahni, znam da te boli.
A sad, obrši to lijepo lice prošarano krupnim suzama.
Otvori prozor, pogledaj.
Svugdje je ljepota oko tebe,zar ne ?
Zahvali se Onome gore, na svemu, dobrom a i lošem. Jer loše te ojača, a dobro je nagrada, i motiv za dalje.
Prošetaj ulicom, selom, pogledaj kuće, ljude.
Zamisli koliko snova stane pod te krovove? Koliko je još želja i kakvih?
Koliko još problema, većih, težih?
Vidiš, nisi sama.
Možda ti se samo čini teško, ali proći će, i doći će teže vjeruj, ali ti moraš biti hrabra i hrabro ići dalje.
Molim te, ne vjeruj, ne slušaj one priče koje kažu da žena ne treba ulagati u sebe.
Uči, čitaj, uzmi sve pod ruku ono što će ti nahraniti dušu, ne boj se, ponekad će i doći loši rezultati, ali su i oni dio uspjeha. Da bi ustala, moraš znati i padati.
Upiši kurs, ništa nije bezveze, neka te ne ohrabre riječi, šta će ti to, kome ćeš šivati, zašto, pa kome ćeš i gdje ćeš prodavati slike…
Sve vrijednost ima i sve dobro dođe, ne zaboravi.
Tvoje je samo da se trudis, da probas i da nades sebe.
Slušaj, obrazuj um, znanje je šminka svakome, a posebno jednoj ženi.
Ništa ljepše, od sretne i zadovoljne žene, posebno iznutra, a ono izvana je nešto dodatno.
Pripremi se na borbu i boj, težak, ali sa pobjedom, koja je satkana trudom i radom.
Ne daj da padneš, umom, tijelom, duhom.
Zapamti, sad je teško, ali uvijek može biti bolje, i hoće…!
Želi, radi, trudi se, ne odustaj od snova ljepoto, radi sebe.
Osnaži se, u svakom pogledu.
Možeš.
Moraš.
Život će to tražiti od tebe.
Autor: Članica grupe “Mi, Mahaluše”