Pet mjeseci je prošlo: Šta su o koronavirusu naučnici otkrili do sada?

Brojni svjetski naučnici već pet mjeseci aktivno rade na istraživanju porijekla COVID-19, kao i na pronalasku lijeka za ovo oboljenje. The Guardian prenosi šta su do sada otkrili i da li je to dovoljno da se uspori ili potpuno zaustavi pandemija.

Koronavirusi već duže vrijeme stvaraju probleme čovječanstvu. Poznato je da neki oblici izazivaju običnu prehladu, ali su dvije vrste u posljednje vrijeme pokrenule izbijanje smrtonosnih bolesti: teški akutni respiratorni sindrom (SARS) i bliskoistični respiratorni sindrom (MERS), prenosi The Guardian.

No, njihov je utjecaj blag u poređenju s globalnim haosom koji je izazvao koronavirus koji uzrokuje pandemiju COVID-19. U samo nekoliko mjeseci obustavio je rad u skoro svim državama svijeta, te je odnio više od 145.000 života. A još nije gotovo, bolest se i dalje širi.

Znanje naučnika o Sars-CoV-2 virusu, koji uzrokuje COVID-19 je i dalje nedovoljno. To je organizam koji je nauci bio potpuno nepoznat do prije pet mjeseci, a danas ga se proučava u neviđenim razmjerama. Pokrenuta su ispitivanja protivvirusnih lijekova, pojavljuju se novi dijagnostički testovi, traži se cjepivo…

Pitanje je jasno: Šta svijet zna o oboljenju COVID-19 i može li se to znanje iskoristiti kako bi se zaustavila pandemija?

Porijeklo Sars-CoV-2 virusa se povezuje sa šišmišima, koji su razvili nevjerovatan imunitet na ovakve viruse, otkrili su naučnici. Iako virus ne može oštetiti njihov organizam, on se zadržava na njemu, pa tako šišmiš postaje direktni prijenosnik virusa. Oni se zatim nastavljaju kretati, prenoseći tako viruse drugim životinjama, koje nerijetko imaju mnogo slabije imune sisteme.

“Virus je vjerovatno prešao sa šišmiša na neku drugu životinju, a ta druga životinja je bila u blizini ljudi, recimo, u marketu. A ako čovjek mora biti u blizini te životinje, a ne zna da je ona zaražena, vrlo je vjerovatno da će se i on zaraziti, zatim otići na ulicu, prenijeti to nekome drugom… I tako počinje globalna pandemija”, objasnio je virolog Edward Holmes sa Univerziteta u Sidneju.

Kako se virus širi i kako utiče na ljude?

Ljudi udišu čestice ovog virusa i tako ih unose u grlo i grkljan, one se zatim razmožavaju, izbijaju iz svoje “ćelije” i infekcija se širi. Imunološki sistem u isto vrijeme razvija antitijela koja u većini slučajeva uspješno zaustavljaju napredak virusa.

“Infekcija COVID-19 je vrlo blaga, mislim da je to tajna u širenju ovog virusa. Mnogo ljudi isprva ne osjeća simptome infekcije, pa nastavljaju odlaziti na posao, u supermarkete, barove i mnoga druga mjesta, inficirajući tako još ljudi”, objašnjava virolog Jonathan Ball sa Univerziteta Nottingham.

Naprimjer, SARS infekcija uzrokuje mnogo jače simptome koji su osjetni vrlo brzo, što je dobra stvar – jer pacijenti tada odmah odlaze u bolnicu na liječenje i tako sprečavaju mogućnost da će nekome prenijeti infekciju.

Zašto virus ponekad uzrokuje smrtne slučajeve?

Virus ponekad može izazvati ozbiljne probleme, što se najčešće događa onda kada njegove čestice “presele” iz dišnih puteva u pluća. Tada se bolesnici premještaju na intezivnu njegu. Imunološki sistemi nekih ljudi “privlače” virus u pluća kako bi ga napali, što rezultuje upalom koja može ubiti pacijenta. Ono što je naučnicima još uvijek nejasno jeste upravo ta pojava “privlačenja” virusa i stvaranja upale, odnosno, zašto se to dešava samo kod nekih pacijenata.

Ako se jednom zarazimo i prebolimo virus, da li to znači da više nema opasnosti?

Ljekari koji pregledaju pacijente koji se oporavljaju od COVID-19 oboljenja pronalaze prilično visok nivo neutralizacije antitijela u njihovoj krvi. Ta antitijela proizvodi imunološki sistem, a oni blokiraju sposobnost virusa da se probije u ćelije.

“Jasno je da ovo stvara određeni vid zaštite protiv budućih infekcija, ali treba napomenuti da je malo vjerovatno da će ta zaštita potrajati cijeli život”, kaže virolog Mike Skinner sa Univerziteta Imperial u Londonu.

Većina virologa vjeruje da će imunitet protiv COVID-19 oboljenja potrajati samo godinu-dvije. Dakle, to se uklapa sa drugim koronavirusima koji inficiraju ljude. To znači da čak i ako većina ljudi na kraju postane izložena virusu, on će vrlo vjerovatno postati endemičan, što znači da ćemo ga viđati samo na sezonskom nivou i situaciju dovesti u stabilno stanje u odnosu na trenutno stanje.

Naučnici ističu kako će virus biti tu još neko vrijeme, ali sugerišu i kako je vrlo vjerovatno da će postati manje smrtonosan. Drugi ipak tvrde kako bi mogao mutirati i postati smrtonosniji. Skinner smatra kako će razvoj i uvođenje djelotvornog cjepiva osloboditi svijet prijetnje zvane COVID-19.

Kada stiže cjepivo?

Časopis Nature prošle sedmice objavio je kako se širom svijeta počelo testirati 78 vakcina, kao i da se trenutno razvija još 38 vrsta. Prva testiranja obavljaju se na Oxfordu, druga dva u SAD-u i još tri su aktivna u Kini. Mnoge druge kompanije koje testiraju vakcine istakle su kako će sa testiranjem vakcina na ljudima započeti već ovog ljeta.

Nevjerovatan odziv i rezultat naučnika širom svijeta sugeriše da bismo uskoro mogli dobiti vakcinu za COVID-19. No, koliko god je pohvalan brz odziv i uspješni rezultati naučnika, vrijedi naglasiti da pronalazak prave vakcine zahtjeva niz stvari koje je potrebno obaviti da bi se utvrdilo da je ona efektivna: potrebno ju je testirati na više od 1.000 ljudi, izvršiti sve potrebne istrage…

Kako bi ubrzali ovaj proces, neki naučnici su predložili kako bi trebalo namjerno izlagati volontere infekciji, tako da se odmah može testirati efikasnost vakcine. Profesor Nir Eyal sa Univerziteta Rutgers objasnio je kako je ovaj prijedlog izrazito rizičan, ali kako bi mogao ubrzati pronalazak vakcine za nekoliko mjeseci.

“Volonteri moraju biti mladi i zdravi. U slučaju da prihvate takvo nešto, mi bismo pomno pratili njihvo zdravlje, imali bi pristup intenzivnoj njezi i mnoštvu lijekova. Rezultat koji priželjkujemo iz svega toga je vakcina koja bi mogla spasiti stotine hiljada života ako bi bila spremna ranije nego što je to isprva planirano”, objašnjava Eyal.

Na koncu, profesor Adam Finn sa Univerziteta Bristol ističe kako je ovo ipak samo ideja, te kako naučnici još nisu sigurni da li će je implementirati.

Izvor: klix.ba