Prije stotinu godina, svijet koji se oporavljao od globalnog rata u kojem je ubijeno oko 20 miliona ljudi, morao se suočiti s nečim još smrtonosnijim – izbijanjem gripe.
Smatra se da je pandemija, koja je poznata kao španska gripa, počela u skučenim i prepunim kampovima za vojsku na Zapadnom frontu.
Nesanitarni uvjeti – posebno u rovovima duž francuske granice – pomogli su joj da se inkubira, a zatim i proširi. Rat je završio u novembru 1918. godine, ali kako su se vojnici vraćali kući, donosili su virus sa sobom. Još veća smrtnost bila je odmah iza ugla. Smatra se da je umrlo između 50 miliona i 100 miliona ljudi.
Svijet je pretrpio mnoge pandemije – barem tri ozbiljne epidemije gripe – ali nijedna pandemija nije bila tako smrtonosna, niti tako dalekosežna.
Dok svijetski mediji pune naslovnice još daleko, daleko manje smrtonosnim koronavirusom, BBC Future se osvrće na 2018. godinu kada je obilježena 100. godišnjica španske gripe kako bi vidjeli što smo naučili od jedne od najrazornijih bolesti u novijoj historiji.
Mnogi ljudi koji umiru od Covid-19 susreću se s problemima u plućima, jer slabi imunološki sistem u borbe protiv virusa.
To dijeli sa španskom gripom – iako se mora reći da je stopa smrtnosti od koronavirusa višestruko niža od one izazvane španskom gripom. Stariji ljudi i oni s oslabljenim imunološkim sistemom koji čine većinu onih koji su dosad umrli od koronavirusa, podložniji su infekcijama koje uzrokuju upalu pluća.
Putovanje avionom bilo je u povojima kada se pojavila španska gripa. Ali malo je mjesta na Zemlji koja su izbjegla epidemiju. Njegov je prolazak svijetom bio sporiji, nošen željezničkim i putničkim brodovima, a ne avionskim linijama. Neka su se mjesta održavala mjesecima, pa čak i godinama, prije nego što je gripa stigla i uzela danak.
Ali neka su se mjestima uspjela odbraniti, često pomoću osnovnih tehnika koje se još koriste, 100 godina kasnije. Na Aljasci je jedna zajednica u zalivu Bristol izbjegla gripu i ostala gotovo netaknuta. Zatvorili su škole, zabranili javna okupljanja i zatvorili pristup selima s glavne ceste.
Bila je to niskotehnološka verzija ograničenja putovanja koja se danas koristi u nekim područjima, poput kineske provincije Hubei i sjeverne Italije, u pokušaju da se zaustavi širenje koronavirusa.
Ljekari su špansku gripu opisali kao “najveći medicinski holokaust u historiji”. Ne samo zbog činjenice da je ubila toliko ljudi, već to što je toliko žrtava bilo mladih i zdravih ljudi.
Normalan, zdrav imunološki sistem može se odlično boriti protiv gripe, ali ova se verzija toliko brzo dogodila da je uništavala imunološki sistem, preplavivši pluća tekućinom koja je postala savršen rezervoar za sekundarni oblik infekcija.
Zanimljivo, stariji ljudi nisu bili tako osjetljivi, možda zato što su preživjeli vrlo sličan tip gripe koji se počeo širiti ljudskom populacijom 1830-ih.
S novim koronavirusom najugroženije su osobe starije životne dobi i osobe s već postojećim bolestima. Iako je još niska, smrtnost je najveća kod osoba starijih od 80 godina.
Španska gripa izbila je u svijetu koji je tek izašao iz rata. Ideja o javnom zdravstvenom sistemu bila je u povojima – na mnogim mjestima samo su srednja klasa i bogati mogli priuštiti posjetu ljekaru. Gripa je ubila mnoge u siromašnim urbanim područjima, među populacijom koja ima lošu prehranu i sanitarne uvjete.
Gripa je potaknula razvoj javnozdravstvenih sistema u razvijenom svijetu, jer su naučnici i vlade shvatili da će se pandemije širiti brže nego što su ih imali u prošlosti.
