Udruženje roditelja djece sa poteškoćama u razvoju “Mala sirena“ postoji od 2012. godine.
Osnovale su ga tri majke nakon što su bezuspješno pokušale ostvariti pravo na zdravstvenu zaštitu svoje djece, na pomoć stručnjaka, odnosno defektologa koji bi radili s djecom, prisjeća se predsjednica ovog udruženja, ali i majka djeteta sa poteškoćama Adisa Mahovac, dodajući kako su se obraćali ministarstvima obrazovanja i zdravstva koji su im obećali da će angažovati defektologe pri Centru za mentalno zdravlje u Zavidovićima.
Međutim, obećanje nikada nije bilo ispunjeno. Nisu željele tu stati, osnovale su udruženje koje sada svojim brojnim aktivnosti stoji na raspolaganju onima kojima je to potrebno. Aktivnosti ovdje ne manjka, a posljednja u nizu je otvaranje senzorne sobe koja stimulište čula sluha, vida, mirisa i dodira. Projekat su finansirali USAID i Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH, njegova vrijednost iznosi 40.000 KM.
– Ono što se pokazalo jako pozitivnim u ovom multidimenzionalnom prostoru je da je ova soba izuzetno efikasna i ostavila je velike posljedice, u pozitivnom smislu, na ponašanje djece, na pažnju, koncentraciju, učenje… U nju mogu ući svi uzrasti, od djece do osoba u trećoj životnoj dobi – ističe u razgovoru za Anadolu Agency (AA) Ina Halilović, diplomirani logoped i surdoaudiolog, a trenutno i neurofeedback terapeut.
Senzornu sobu koriste osobe iz autističnog spektra, osobe sa intelektualnim smetnjama, osobe koje imaju problema sa pažnjom, koncentracijom ili učenjem. A, na raspolaganju je i roditeljima, zato što su, kaže ona, izloženi stalnom pritisku, napetošču, stresu, a sve s ciljem da se opuste te podignu nivo samopouzdanja.
– Prilikom korištenja senzorne sobe, terapeut je sve vrijeme prisutan uz dijete. Međutim, dijete ima mogućnost da samo bira šta će koristiti bez toga da terapeut utiče na njega – pojašnjava Halilović.
Osim senzorne sobe, ono po čemu je ovo udruženje prepoznatljivo je i inkluzivni vrtić koji traje svaki radni dan po pet sati.
– Ono na što naročito ponosni je inkluzivni vrtić koji je, ustvari, i jedini u Bosni i Hercegovini, a koji okuplja jednak broj djece sa poteškoćama u razvoju i djece tipičnog rasta i razvoja. Ono što mi je bitno je da djeca sa poteškoćama uče u razvoju od djece tipičnog rasta i razvoja, a djeca tipičnog rasta i razvoja prihvataju drugo i drugačije – navodi Adisa Mahovac, predsjednica Udruženja.
Dodaje kako se trude odgajati generacije djece bez predrasuda, ali i roditelja koji sve što ovdje vide šire na svoje komšije i time doprinose razbijanju predrasuda u Zavidovićima.
Hidajeta Saletović je roditelj djevojčice koja koristi usluge udruženja.
– Moje dijete, Amila, ima poteškoće u govoru. Dolazi u udruženje već dvije i po godine. Zaista sam zadovoljna, kod djeteta se vidi napredak. Sad dosta više priča, dosta više razumije što mi je najbitnije. Prije nije razumjela, a sada sve razumije, i naredbe i kada joj kažem nešto – ističe Saletović.
Svaki radni dan u ovom se udruženju organizuju defektološki tretmani po EDUS-ovom programu, također koristi se asistivna tehnologija što je jako bitno za djecu koja imaju cerebralnu paralizu i neverbalnu djecu. Pružaju se i usluge terenskog rada gdje psiholog i medicinska sestra odlaze u porodice koje imaju potrebu za tim, za teško pokretne i nepokretne osobe. Tu su i logopedski tretmani, neurofeedback terapija.
– Ovdje moram spomenuti da je neurofeedback terapija skoro nedostupna za svu djecu sa poteškoćama u razvoju. Te tretmane mogu pronaći u svega nekoliko gradova u Bosni i Hercegovini, ali moram napomenuti da se plaćaju u svim udruženjima i centrima. Dakle, izuzetno su skupi tretmani, tako da se može reći da su nedostupni čak i kad su dostupni zbog blizine – kaže Mahovac, predsjednica Udruženja “Mala sirena“, naglašavajući kako su sve aktivnosti u ovom udruženju besplatne.
U Udruženju “Mala sirena“ trenutno boravi 94 člana, troje ih dolazi iz Žepča, a ostali su sa područja općine Zavidovići. Imaju molbu od jednog roditelja iz Gračanice da dijete dovodi ovdje, ali zbog problema u vezi sa malim prostorom teško mogu primiti nekoga ko nije sa područja općine Zavidovići.
– Mi nismo ograničeni na dijagnozu djeteta, dakle ako nam se prijavi dijete sa određenom poteškoćom u razvoju, mi uradimo opservaciju što prije i odmah uključimo dijete u rad sa stručnjacima – ističe Mahovac, pojašnjavajući kako samo djeca sa govornim poteškoćama imaju listu čekanja jer nemaju toliko kapaciteta koji bi primio svu djeca koja se jave.
Roditelji djece sa poteškoćama u razvoju nisu u zavidnoj situaciji. Kada bi se plaćale sve usluge koje nudi ovo udruženje, cifra bi iznosila i do 500-600 maraka.
– Imamo i biblioteku didaktičkog materijala koja je na raspolaganju našim roditeljima. Ta didaktička pomagala i materijal su poprilično skupi, a veliki broj njih i nema u Zavidovićima, tako da smo kroz to omogućili roditeljima da mogu raditi kod svoje kuće – govori Mahovac.
Imaju petnaest uposlenika: defektolozi, edukatori, logopedi, rehabilitatori, socijalni pedagozi, socijalni radnici, psiholozi, medicinska sestra i pravnik. Rade i u pet osnovnih škola gdje pružaju pomoć i podršku djeci sa poteškoćama u razvoju. Stalni budžet od državnih institucija nemaju. Ali, tu su donatori. Također, za neke projekte dobiju sredstva od Općine Zavidovići ili od resornih ministarstva.
Projekata je mnogo, rada s djecom također, ljubav prema njima se osjeti u ovom udruženju. Iako bi moglo prerasti u drugi dom za djecu sa područja cijelog Zeničko-dobojskog kantona, podrške nemaju. Ali zato, ima onog suprotnog.
– Moram reći da su nam slali razne inspekcije za rad, inspekciju za obrazovanje, sanitarne inspekcije, i to čak udruženja s kojima dijelimo prostorije. Veliki problem nam je prostor, imamo ogroman broj korisnika. Veliki broj aktivnosti, ali jako malo prostora – zaključuje Mahovac.
