Među oko 200 žrtava, koliko bi moglo biti ukopano na kolektivnoj dženazi u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari 11. jula ove godine, ukoliko se dobije saglasnost porodica, mogle bi se naći i 82 osobe čiji se posmrtni ostaci godinama nalaze u Podrinje identifikacionom projektu u Tuzli (PIP).
Posmrtni ostaci nekih ekshumirani su i prije 19 godina, a još uvijek se nalaze u vrećama u PIP-u jer nema DNK podudaranja. Još uvijek nemaju mezar, ime, prezime, a bit će sahranjeni pod oznakom Tužilaštva BiH.
Amor Mašović, član Kolegija direktora Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, smatra da je humano i civilizovanije da se sahrane pod oznakom i imaju mezar, nego da su godinama u vrećama u mrtvačnicama.
Za Anadoliju je rekao da se radi o 82 žrtve s jedinstvenim DNK profilima, 82 pojedinca ili pojedinke, za koje nije bilo moguće ustanoviti podudaranje.
– DNK izolovan iz tih ostataka ne podudara se niti s jednom krvi preživljelih Srebreničana. Dva su moguća uzroka za to. Jedan je da su to oni pojedinci koji su se našli u ‘zaštićenoj zoni Srebrenice’, koji su bili ili u prolazu kroz tu enklavu, nisu bili stanovnici te općine ili se radi o pojedincima koji zapravo i nemaju bliske srodnike – pojasnio je Mašović.
Nastojat će, poručio je, ove godine po prvi put, da sahrane i ove 82 žrtve genocida, bez obilježenog imena i prezimena na njihovim mezarima, s obilježjima službenih oznaka pod kojim su te žrve ekshumirane.
– Ta oznaka će moći dati ime grobnice u kojoj su pronađeni i oznaku, broj pod kojim su ekshumirani. To su službene oznake Tužilaštva BiH. Te oznake bi stajale dok se eventualno ne pojavi neki bliski srodnik ili dok nauka ne omogući uzimanje DNK uzoraka i od vrlo dalekih srodnika ili dok naše društvo ne bude spremno suočiti se s mogućnošću da se pristupi reekshumacijama bliskih srodnika onih osoba koje se još uvijek smatraju nestalim, a koji su eventualno umrli u predratnom periodu – rekao je Mašović.
Istakao je da danas sahranjivanje u Memorijalnom centru, bez imena i prezimena žrtve, ne znači da je to nešto što je zauvijek završeno i da će ti posmrtni ostaci zauvijek ostati bez imena i prezimena.
– Na temelju analize, koju sam ja već radio, su 19 godina bez mogućnosti da se kompariraju. Dakle, prije 19 godina, tačnije 2001. godine, izolovali smo DNK iz skeleta žrtve genocida u Srebrenici i u proteklih 19 godina nismo našli nijednog člana porodice koji bi mogao donirati krv da se ta žrtva identificira – naglasio je Mašović.
Ovo je preporuka Instituta, odnosno tima koji je radio na pregledu stanja u mrtvačnicama jer smatraju da je taj način pohranjivanja posmrtnih ostataka daleko civilizovaniji i humaniji od onog da ti posmrtni ostaci, bez određenog datuma u budućnosti, leže u onim bijelim vrećama u mrtvačnicama širom BiH.
– Zatražit će se mišljenje i članova porodica onih udruženja za koja se pretpostavlja da bi mogla pripadati njihovim porodicama. To će biti zajednička akcija, ali sve to mora ići uz saglasnost onog ko je tražio ekshumaciju i donio naredbu, a to je Tužilaštvo BiH. Institut, Tužilaštvo i porodice žrtava trebaju donijeti zajedničku odluku da se pristupi takvoj vrsti dženaze, odnosno ukopa 11. jula ove godine – pojasnio je Mašović.
Do danas identificirano nešto više od 25.000 nestalih
Od osnovanja institucija koje se bave problemom nestalih do danas identificirano je nešto više od 25.000 nestalih od oko 32.000. Proces verifikacije nestalih još uvijek nije završen. Neke osobe su izgubile status nestalih jer je u postupku istraživanja utvrđeno da se ne uklapaju u zakonsku definiciju nestale osobe.
Dakle, uglavnom se radi o osobama koje su umrle prirodnom smrću, sahranjene u grobljima i mezarima.
– Broj onih za kojim mi u ovom času tragamo, a čiji status je verificiran iznosi 7.444. To su osobe za koje je pouzdano utvrđeno da imaju status nestalih osoba i koje još uvijek nisu identificirane. To ne znači da nisu pronađene jer u mrtvačnicama postoji određen broj ekshumiranih posmrtnih ostataka koji još uvijek nisu identificirani. Broj onih za kojim mi još uvijek tragamo, koji su u masovnim pojedinačnim grobnicama, na dnu jezera, rijeka, na smetljištima, u šumama, dobro skriveni, je vjerovatno nešto manji od 6.500, ako se uzme da je jedan broj pronađen i da se nalazi u mrtvačnicama – izjavio je Mašović za Anadoliju.
Kada je u pitanju Srebrenica, broj onih za kojima se još uvijek traga je oko 1.200.
– Pošto je Srebrenica vrlo specifična, radi se o žrtvama genocida čiji su posmrtni ostaci višekratno dislocirani iz primarnih grobnica u dvije, tri pa do pet različitih sekundarnih grobnica, trebat će u narednom vremenu pronaći te sekundarne grobnice radi kompletiranja tih posmrtnih ostataka koji su već sahranjeni u Memorijalnom centru u Potočarima ili u drugim pojedinačnim mezarjima – rekao je Mašović.
U mezarju Memorijalnog centra u Potočarima su ukopane 6.482 žrtve genocida, uz njih još 77 žrtava koje su ubijene u periodu od 1992. do jula 1995. godine, u vrijeme kada je Memorijalni centar dopuštao da se u okviru mezarja u Potočarima sahranjuju i bliski srodnici žrtava genocida, dakle, očevi, braća, djeca…
– To je prije sedam, osam godina bilo dopustivo, međutim, mi smo se tada u Memorijalnom centru suočili sa činjenicom da ako bi se po toj logici nastavilo sahranjivati u Memorijalnom centru, onda bi broj žrtava koji bi tamo bio sahranjen, vjerovatno bio veći od 15.000, a prostorne mogućnosti Memorijalnog centra to ne dopuštaju – ispričao je Mašović.
Ukupan broj žrtava genocida u Srebrenici, koji je identificiran, predat njihovim porodicama i sahranjen, iznosi 6.719
Osim ove 6.482 žrtve genocida u Memorijalnom centru, 237 žrtava genocida je sahranjeno u mezarjima izvan Potočara, a u skladu sa željama njihovih porodica. Ukupan broj žrtava genocida u Srebrenici, koji je do ovog časa identificiran, predat njihovim porodicama i sahranjen, iznosi 6.719.
– To nije ukupan rezultat traganja za žrtvama genocida. Na ove brojeve moramo dodati onaj broj koji se trenutno nalazi u Podrinje identifikacijskom projektu (PIP) u Tuzli gdje se sigurno nalazi jedan broj žrtava genocida. Sada već možemo govoriti o pripremama za ukop, odnosno dženazu i obilježavanju 25. godišnjice genocida u Srebrenici. Trenutno su četiri porodice potpisale zapisnike o identifikaciji srodnika i dale saglasnost da se 11. jula ove godine može klanjati dženaza i obavit ukop njihovih najmilijih. Također, 34 porodice su potpisale zapisnik o identifikaciji, nesporan je identitet tih žrtava ali te porodice još uvijek nisu smogle snage da dopuste da se pristupi ukopu, najčešće zbog nekompletnosti posmrtnih ostataka – naglasio je Mašović.
Neke od porodica ne žele ukopati posmrtne ostatke jer im je pronađen jedan od nekoliko članova porodice, nestalih u genocidu u Srebrenici. Žele da sačekaju.
– Pored ovih 38 potpisanih zapisnika o identifikaciji, u PIP-u postoje još 102 žrtve genocida za koje su iz Laboratorije međunarodne komisije za nestale osobe pristigli pozitivni DNK izvještaji, što znači da se DNK iz tih ostataka podudara sa DNK izolovanim iz krvi bliskih srodnika tih žrtava. Dakle, imena i prezimena te 102 žrtve su poznata, ali porodice u ovom trenutku ne žele pristupiti procesu identifikacije jer se radi o vrlo oskudnim skeletnim ostacima, u nekim slučajevima je to jedna ili nekoliko sitnih kostiju – kazao je Mašović.
Poručio je da bi “broj onih koji bi potencijalno mogli biti sahranjeni tokom obilježavanja 25. godišnice genocida u Srebrenici, mogao biti i oko 200”.
U BiH postoje masovne grobnice s 200 ili više od 200 žrtava
Dotakao se i toga da je posljednjih godina sve manje pouzdanih informacija o potencijalnim masovnim grobnicama.
– Grobnice poput Tomašice ne postoje u ovom trenutku u BiH. Ali postoje masovne grobnice s 200 ili više od 200 žrtava, posebno u istočnoj Bosni i jednim dijelom moguće i na području Prijedora. Postoje grobnice sa stotinama posmrtnih ostataka. Jedan od osnovnih uzroka stanja da mi još uvijek tragamo za 7.444 osobe je nedostatak političke volje kod vodećih ljudi na onim prostorima gdje su se i desili masovni nestanci, a to je područje entiteta RS-a. Nama treba jasno izražena volja političkih lidera u Banjaluci, u kojoj će oni ljude koji imaju informacije pozvati da te informacije podijele, bilo sa članovima porodica nestalih, institucijama, Institutom za nestale. Podsjećam da imamo i brojeve gdje je moguće anonimno dojaviti informaciju – rekao je Mašović.
Danas, smatra on, imamo totalno suprotnu političku volju koja “ljude koji su odgovorni za te zločine, masovne nestanke, smatraju herojima”.
– Dok iz Banje Luke ne doživimo tu vrstu katarze, da su to zaista zločinci, da njihove zločine treba otkriti i procesuirati, dotad ćemo mi vrlo teško dolaziti do informacija o tim preostalim nestalim osobama, odnosno, do informacija o lokacijama masovnih i pojedinačnih grobnica – poručio je Mašović za Anadoliju.
Polovinu svog života Mašović je najdirektnije involviran u patnje ljudi koji su izgubili svoje najmilije i koji su i dalje suočeni s tom neizvjesnošću s obzirom na to da se na području BiH još uvijek traga za oko 7.000 nestalih.
Mašović 28 godina učestvuje u ekshumacijama masovnih grobnica stradalih u ratu u BiH. Podatke prikupljene tokom mnogobrojnih ekshumacija, koje su počele odmah po završetku rata i traju i danas, Mašović je u detaljnim izvještajima predao Haškom tribunalu i obrazložio u izjavama i ranijim svjedočenjima.
Sjeća se svih grobnica na kojima je bio. Najteže mu padaju “djeca kao žrtve u masovnim grobnicama”. To su trenuci na koje se čovjek, ma koliko radio, smatra Mašović, ne može naviknuti.
U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari ove godine će biti obilježena 25. godišnjica genocida nad Bošnjacima “Sigurne zone UN-a” Srebrenica iz jula 1995. godine. Još jedna dženaza u mezarju Memorijalnog centra na kojoj će smiraj naći posmrtni ostaci žrtava genocida počinjenog u ljeto ‘95. godine u Srebrenici.
Godinama se tragalo i traga se za hiljadama nestalih. Proces još uvijek nije završen, a smatra se da svi nestali i neće biti pronađeni.
