TrafikaBa vas danas vodi u Goražde za kojeg mnogi kažu da je najljepši grad na zanosnoj rijeci Drini.
U šetnji Iranskim šetalištem sa Goraždaninom Jusufom Bukovicom, naišli smo na malu, poluruševnu kuću sa ove fotografije, okruženu cvijećem i naslonjenu na rijeku Drinu. Od gospodina Bukovice smo saznali da je riječ o kući koja je izgrađena na mjestu bivše kuće u kojoj je živio bosanskohercegovački kultni pisac, Goraždanin Isak Samokovlija. Ovom prilikom smo saznali i da je upravo ta prijašnja kuća, svojevremeno kada su ovom gradu živjeli članovi jevrejske zajednice, imala funkciju havre (havra- tur.sinagoga- jevrejski vjerski objekat).
Na njenom mjestu danas mala, ruševna kuća u cvijeću postala je povod da saznamo priču o goraždanskim Jevrejima.
Sefardski Jevreji su u Goražde stigli iz Bugarske. Baš kao i familija Isaka Samokovlije iako je on rođen u Goraždu. Oni su navodno došli iz Samokova (Bugarska) po čemu su dobili prezime Samokovlija. Podsjetimo, Samokovlijina djela su se bavila upravo bosansko-jevrejskom tematikom, a njegov prvi poziv bio je poziv ljekara zbog čega se danas po njemu zove Dom zdravlja u Goraždu. Samokovlija je kasnije živio i u Fojnici i Sarajevu.
Jevreji su u Goražde donijeli svoje ratarske zanate i osnovali su prvi rasadnik u naselju Vinarići. Interesantan je podatak koji pamte ovdašnji stanovnici Goražda taj da nikada nisu svoje zasade zalijevali direktno iz Drine, već su vodu kupili u bačve i čekali da se zagrije prije nego su je koristili za zaljevanje. Ovaj običaj su donijeli u Goražde i on se pokazao efikasnim obzirom da su Jevreji bili izuzetno uspješni u svom ratarstvu.
Priča dalje kaže da su vojnici Kraljevine Jugoslavije nešto prije Drugog svjetskog rata povukli oružje iz fabrike oružja u Titovom Užicu i sakrili ga u rasadnik. Nešto kasnije, rasadnik je premješten u drugi dio grada gdje se i danas nalazi, u blizini Doma starih i iznemoglih ljudi. U sklopu zgrade staračkog doma kasnije je napravljena laboratorija u kojoj se analizira procedura uzgoja jabuka, pa se može reći da je u Goraždu danas nastavljena tradicija rasadnika koju su donijeli Jevreji. Tu informaciju o velikoj količini sakrivenog oružja saznale su talijanske obavještajne službe i poslale su avion da se rasadnik bombarduje. Medjutim, u kartama su imali drugi, odnosno, novi rasadnik i greškom su bombardovali njega umjesto stari. U njemu je tada bio magacin sa rezervama hrane. Nakon toga u Goražde su došli talijani da okupiraju grad, ali zadržali su se samo na toj desnoj obali Drine, bili su miroljubivi i nisu ugrožavali lokalno stanovništvo. Kasnije je municija iz starog jevrejskog rasadnika izvučena dalje prema Hercegovini u kasarnu vojske Kraljevine Jugoslavije.
Danas u Goraždu nema pripadnika jevrejske zajednice, što ne smije biti razlog da spomenici kao što je nekadašnja havra i zgrada u kojoj je kasnije stanovala familija Samokovlija u Bosanskoj ulici u Goraždu (koja je kasnije srušena od strane nemarnih ljudi što je uzrokovalo da se pokrene inicijativa da se napravi posebna prostorija u kojoj će se sakupiti predmeti i podaci koji svjedoče o jevrejskoj kulturi u Goraždu) propadaju i budu izbrisani zaboravom. Zapisali smo ovu priču gospodina Bukovice u ime goraždanske havre kako vrijeme koje je oštetilo nju ne bi oštetilo vrijednost ovakvih saznanja.
Trafika|Ba
