S Vesnom Pusić, prvom potpredsjednicom Vlade i predsjednicom HNS-a, razgovarali su iz Večernjeg lista uoči njena odlaska u Kinu. Najavila je i da se više neće kandidirati za predsjednicu HNS-a te da stranka novo vodstvo treba tražiti među srednjom generacijom članova, onima u četrdesetim godinama.
Interpretacija je Ustavnog suda da je odluka na referendumu obvezujuća i da Sabor nakon referenduma ne može više ništa mijenjati, a riječ je o uvođenju definicije braka u Ustav? Kako to komentirate?
Poteškoća je u tome što formulacija u kojoj je postavljeno referendumsko pitanje nije u formi u kojoj se može automatski unijeti u Ustav jer ne govori u kojem bi se članku to mijenjalo i u kojem izričaju. To je na razini proceduralne poteškoće. Što se tiče samog sadržaja, problem je što se o tome prije trebalo voditi računa, odnosno prava manjina i ljudska prava ne mogu biti niti bi trebala biti referendumsko pitanje. Manjina je po definiciji manjina i cijeli smisao predstavničke demokracije baš je to – da na zaštitu imaju pravo i oni koji brojem ne mogu nikada prevladati. To je trebalo Ustavom predvidjeti.
Sada je situacija da s jedne strane imamo pravo ljudi da se izjasne na referendumu, a s druge strane je zadiranje u prava manjina. Tko u tom slučaju ima prednost, odnosno što je važnije – omogućiti referendum ili zaštiti manjinu?
To je odavno riješeno kod Alexisa de Tocquevillea u knjizi “Demokracija u Americi”. Radi se o jednoj od temeljnih knjiga suvremene demokracije koja zagovara predstavničku demokraciju, gdje se prava manjina izuzimaju iz većinskog odlučivanja i u tome je naš Ustav manjkav. Rezultat je činjenice smanjivanja praga birača potrebnih za održavanje referenduma jer se tada nije ugradila odredba koja se odnosi na zaštitu prava manjina. Naime, mnogi ustavi imaju odredbe da se manjinska ljudska prava izuzimaju iz referenduma.
Što se tiče tzv. lex Perković, je li se Vlada na njemu trebala mjesecima iscrpljivati i uopće u zakon uvrštavati vremensko ograničenje kada smo na kraju morali pristati na kompromis, odnosno pristati na ukidanje tog vremenskog ograničenja?
To nije kompromis. Naprosto je trebalo tako biti. Mi smo na to pristali kad smo potpisali Ugovor o pristupanju i preuzeli obvezu. Ona se odnosi i na sve države koje su pristupile EU nakon donošenja te direktive 2002. godine. Legitimno je, naravno, i postaviti pitanje izjednačavanja starih i novih članica. Moje je mišljenje da se to dalo riješiti s manje javne senzacije jer ne mislim da je ta tema od velikog značaja, ali članstvo u EU znači i određenu disciplinu. Preuzeto se mora poštovati. Na kraju smo to riješili unutar Vlade, ali slažem se da je to moglo biti brže.
Predsjednik Josipović bio je u službenom posjetu Srbiji, a predsjednik Nikolić iznio je stav da bi Hrvatska trebala povući tužbu za genocid jer kaže da se prijatelji oko međe ne bi trebali svađati na sudu. Hoće li Hrvatska povući tužbu?
To je politika koju je pod određenim uvjetima Hrvatska zastupala od samog početka. Naši su uvjeti bili da se riješi pitanje nestalih, da se postigne sporazum između državnih odvjetništva i ministarstva pravosuđa oko procesuiranja optuženih za ratne zločine te povrata umjetničkih djela. To bi bili preduvjeti koji bi omogućili da sjednemo za stol i razgovaramo o povlačenju tužbi. Vrijeme teče, ročište će biti negdje u ožujku i dotad imamo vremena. I jedna i druga strana pripremaju se kao da će proces biti. I ne radi se o hrvatskom povlačenju tužbe, nego o uzajamnom povlačenju tužbi jer postoje i hrvatska i srpska tužba za genocid.
Kako vam se čini Josipovićev posjet Beogradu, Nikolić je komentirao da se Srbi u hrvatskim udžbenicima predstavljaju kao četnici?
Posjet je bio jako dobar. Naravno, ne može čovjek odgovarati za nešto što je netko drugi rekao i to pred kamerama. Inače, na svim prethodnim radnim susretima hrvatske i srpske strane uvijek je glavno pitanje bilo – kad će se susresti predsjednici. Evo, susreli su se i to smatram vrlo dobrim.
Možete li komentirati Nikolićevu izjavu o Srbima četnicima, zašto se na kraju sve svede na to da mi Srbe prikazujemo kao četnike?
Ne slažem se da se sve svodi na to. Točno je da je srpski predsjednik to rekao na konferenciji za novinare, što je njegov izbor, a naš je izbor cijeli niz interesa koje naši državljani imaju u odnosima sa Srbijom. Osim što činjenično to ne stoji, ne smatram da bi takva izjava na bilo koji način mogla utjecati na odnose između naših zemalja. Hrvatska ima dugačku granicu sa Srbijom, imamo ekonomske interese. Nas zanima zaštita hrvatske manjine u Srbiji i udžbenika koji bi tamo trebali biti, a nisu. To su sve teme koje zahtijevaju angažman i pozitivnu političku volje obiju strana, a ovih će se dana sastati mješovita komisija za pitanja između Hrvatske i Srbije pa će sva ta pitanja biti na dnevnom redu.
Idete u službeni posjet Kini, koja su očekivanja od tog posjeta?
Kina je svima vrlo zanimljiva, s jedne strane politički, i to na dvije razine; odnosi između EU i Kine te uloga Kine u Ujedinjenim narodima, odnosno u Vijeću sigurnosti koje donosi odluke koje se tiču istočnog i južnog Mediterana, što je naše susjedstvo.
Možete li malo objasniti?
Među ostalim, to je i pitanje krize u Siriji, a Kina je stalna članica Vijeća sigurnosti.
Ima li to veze i s Ininim naftnim poljima u Siriji?
Naftna polja su važno, ali u ovim okolnostima sekundarno pitanje. Primarno je pitanje destabilizirajućeg utjecaja situacije u Siriji na regiju. Mi danas raspravljamo o temi izbjeglica na Lampedusi, o izbjegličkoj krizi uopće. Velika većina izbjeglica su Sirijci, nešto je manje izbjeglica iz Somalije. Ta tema danas muči Italiju, a mi smo odmah korak iza Italije pa nam je to s tog gledišta vrlo važno. Drugi naš interes, što se Kine tiče, jest ekonomski. Jedno je trgovina i mogućnost plasiranja hrvatskih proizvoda na kinesko tržište, a drugo je turizam. Kineski turisti tek počinju u punom smislu riječi putovati izvan Kine, lani ih je bilo oko 140 milijuna. Treće, Kinezi su nam zanimljivi kao investitori, odnosno kao korisnici nekih segmenata infrastrukture koju imamo ili ćemo je potencijalno imati. Poznat je primjer riječke luke gdje imamo lokaciju, odnosno luku s dubokim morem zapadno od Beča, koja može biti dobar ulaz za uvoz kineskih proizvoda u Europu. Zainteresirani smo za kineske investicije, no zasad postoje poteškoće između europskih zemalja i Kine vezane uz tipove garancija koje Kinezi traže od države.
Stekao se dojam da HNS postaje stranka koja se percipira kao “business friendly”, dok se SDP često svađa s predstavnicima korporativnog sektora, recimo izražen je sukob s bankama, dok je stav HNS-a drugačiji kada je riječ o ukidanju poticaja na stambenu štednju, poreza na nekretnine… Koliko se između vas i vašeg strateškog partnera stvaraju ključne razlike?
Mi imamo vlastiti stav, međutim u konačnici se o svemu dogovaramo, što i jest prednost koalicijskih vlada, da ne postoji jednoumlje. Red i uspješnost u prikupljanju poreza i funkcioniranju poreznog sustava, koje je uveo ministar Linić, samo su jedan dio rješavanja problema. To je vrlo važno i apsolutno je dobro napravljeno. Međutim, drugi je dio stvaranje pozitivne investicijske klime u koju, naravno, spada i porezni red, u kojoj će ljudi htjeti doći i investirati. Danas se moramo natjecati za investitore, a to nisu neki strašni tipovi s novcem, nego su to u prijevodu nova radna mjesta. Stabilan porezni sustav koji se ne mijenja često, koji je jasan i transparentan zanimljiviji je investitorima. Pritom treba imati na umu da se smanjivanjem poreznog opterećenja generira veća gospodarska dinamika.
Je li se, odnosno kada će se dogoditi koalicijski sastanak, Jakovčić se žalio da nema komunikacije između partnera?
Komunikacija postoji, ali ne onakva kakvu bi želio Jakovčić ili onakva kakva bi zapravo trebala biti. Ne svaki tjedan ili svaki mjesec, ali svakako bismo se nekoliko puta godišnje trebali vidjeti. Nismo se još sastali, ali ja se osobno vidim sa svima. S predsjednikom SDP-a vidim se svaki tjedan nekoliko puta, a viđam se i sa šefom IDS-a i HSU. Što se tiče ovog sastanka, on je najavljen i dogodit će se.
Nedavno ste izjavili da je HNS homogen i složan, ali u jednom će trenutku iz zatvora izaći gospodin Čačić pa me zanima koja je njegova sudbina u stranci?
Prije odlaska na odsluženje kazne bio je predsjednik regionalnog saveza. Pitanje osoba i osobnih odnosa ne može biti ono što će određivati stranku. Naša mlada, tj. nekad mlada, a sada srednja generacija, apsolutno je spremna u perspektivi preuzeti stranku. HNS se kroz poteškoće kroz koje je prolazio zaista homogenizirao. Dakle, nakon idućih parlamentarnih izbora, dokad traje moj mandat, imat ćemo, kako je i navedeno u Statutu, izborni sabor na kojemu se bira vodstvo, i to u generaciji koja danas ima 40-ak godina. Atmosfera u stranci pokazuje da takva mirna tranzicija ima veliku podršku i svi je vide kao pozitivan razvoj.
Vi se ne namjeravate za predsjednicu dalje kandidirati?
Vrijeme je za iduću generaciju. To ne znači da se neću baviti politikom, apsolutno hoću i to me zanima, ali ne više na toj funkciji. Stranka treba vrstu energije koju imaju ljudi u kasnim 30-ima i ranim 40-ima, to HNS-u garantira budućnost.
Novog predsjednika HNS-a vidite iz te mlade garniture?
Mislim da ga svi vide.
Što će Čačić reći na ideju mirne tranzicije?
Pitanje je što će reći stranka i koji je plan i vizija budućnosti HNS-a.
Mislite da Čačić više nema snagu da ponovno bude predsjednik HNS-a ako se za tu funkciju bude kandidirao?
Svi članovi i članice HNS-a imaju se pravo kandidirati, ali će stranka sama izabrati svoju budućnost.
Trafika|Ba|Večernji list
