Bretarijanstvo je termin koji se odnosi na praksu održavanja osobe bez potrebe za hranom. Ovaj koncept nije nov.
Hiljadama godina različite kulture diljem svijeta su pisale o toj sposobnosti. U trećoj knjizi Joga Sutre piše da otprilike 25 siddha ima natprosječne sposobnosti. Ovo je česta tema u budizmu i različitim drugim duhovnim tradicijama.
Vidovitost, psihokineza i mnoge druge osobine su pripisane siddhima, baš kao i oslobođenje od gladi i žeđi. Iako je suvremena znanost uvidjela dokaze o povećanim ljudskim kapacitetima kao što su telepatija, vidovitost i predspoznaja, vrlo malo truda se uložilo u proučavanje bretarijanstva.
Neki genijalni umovi ipak vjeruju da je ono moguće, uključujući i Nikolu Teslu koji je 1901. iznio sljedeću tvrdnju:
„Moje mišljenje je da razvoj života mora voditi oblicima egzistencije koji će biti mogući bez prehrane i koji neće biti okovani ograničenjima vezanim uz prehranu. Zašto živo biće ne bi moglo dobivati svu energiju koja mu treba za svoje životne funkcije iz okoliša umjesto konzumacijom hrane i transformacijom energije kemijskih spojeva u energiju za održavanje života u kompliciranom procesu.“
Oslobođenje od hrane i gladi doista zvuči nerealistično i prema onome što znamo o suvremenoj biologiji – nemoguće. Međutim, povijest znanosti nam je mnogo puta pokazala da nemoguće može postati mogućim u trenutku.
Dobar primjer navedenog je nedavno otkriće da ljudi mogu utjecati na svoj autonomni imunološki sustav snagom uma. Pogledajmo što se dogodilo kada je ljude koji tvrde da ne jedu proučavala znanost.
Bretarijanstvo
Qijong praksa Bigu-a (koja uključuje oslobađanje od hrane) koju je znanost proučavala, polučila je neke neobične rezultate. Istraživanje objavljeno u „American Journal of Chinese Medicine“ pokazalo je da je žena s posebnim sposobnostima bila i još je u mogućnosti ubrzati klijanje određenog sjemena u svrhu stvaranja veće zalihe sjemena.
Katolički karizmatik iz Indije također tvrdi da dobro živi bez hrane. Dean Radin, glavni znanstvenik na „Institute of Noetic Sciences“ objašnjava taj koncept u svojoj knjizi „Natprirodno: znanost, joga i dokazi izvanrednih sposobnosti vidovitosti“:
„Implikacija je da ljudsko tijelo može pretvoriti energiju iz ambijenta u nutrijente (hranjive tvari) a kroz praksu njegovanja ove sposobnosti osoba može ugodno živjeti bez hrane i moguće bez vode koliko god želi. Ovo je opisano kao siddhi u Joga Sutri kao Pada 111.30: oslobađanje od gladi i žeđi.
Ovo je u konfliktu s velikim dijelom medicinskog znanja koje je postavilo tezu da ljudsko tijelo može izdržati oko pet dana bez vode i najviše nekoliko tjedana bez hrane. Nakon toga ste mrtvi.
Rezultat toga je da, unatoč povijesnim primjerima ljudi koji su živjeli danima bez hrane, a ponekad i bez pića, većina nutricionista i biokemičara smatraju te tvrdnje smiješnima i nemogućima, a ljude koji to tvrde – trenutno deseci ili stotine diljem svijeta – da su izvan sebe. Neki od njih možda i žive u iluziji, ali jesu li baš svi u zabludi?“
Prahlad Jani
Prahlad Jani je stanovnik Ahmedabada u Indiji koji tvrdi da mu se s 11 godina božica Amba ukazala i rekla mu da više neće morati jesti hranu. Živio je u pećini od 1970-ih i tvrdi da nije ništa pojeo u najvećem dijelu svoje 81 godine života (podatak iz 2012.).
Jani je pregledao 2003. i 2010. dr. Sudhir Shah zajedno s velikim timom liječnika u bolnici u Ahmedabadu. Dr Shah je neurolog s 20 godina prakse te profesor i voditelj odjela neurologije na KM školi PG medicine i znanosti.
Tijekom prvog pregleda koji je napravljen 2003., Janija je 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu promatralo osoblje bolnice i vido kamere te je potvrđeno da Jani nije ni jeo i pio. Također, nije pokazivao nikakve psihološke promjene što prema modernoj medicini nije moguće.
Test se provodio kroz period od 10 dana. Iako se to ne čini značajan period vremena, biti 10 dana bez hrane i vode i ne osjetiti nikakve psihološke promjene je prilično izuzetno. Testirali su ga ponovo u bolnici Sterling 2010.g. od 22. travnja do 6. svibnja.
Ovaj put su ga promatrala 35 znanstvenika, između ostalog i znanstvenici iz Indijskog instituta za psihologiju i vezane znanosti. Ovaj put Jani je promatran i proveo je bez hrane i pića dva tjedna. Kao i kod prethodnog testa nisu uočeni štetni efekti zbog te apstinencije.
Ovo je doista nevjerojatno i suprotno svemu što znamo o ljudskoj psihologiji i prehrambenim potrebama ljudskog tijela. Očekivano, ni ovi testovi ni rezultati nisu objavljeni u medicinskim časopisima. Ta istraživanja izazvala su i dosta kritike. Glavni argument protiv tih testova su po mom mišljenju prilično slabi.
Jedna od kritika tvrdi da je Jani pobjegao kontroli bolničkog osoblja i video kamerama uz pomoć svojih sljedbenika i da je jeo/pio nešto. Ipak, bolničko osoblje drži da je to nemoguće jer je bio nadziran svo vrijeme prema zahtjevima istraživanja. Čak i uz te kritike, dokazi su čvrsti i idu u prilog poznatom siddhi.
Izjava grupe znanstvenika (koja uključuje Institut psihologije i povezanih znanosti) za ABC News u 2012.g. glasi:
“Shvatili smo da, ukoliko ovaj cijeli fenomen doista postoji u ljudskim bićima čak nakon 15 dana, imao bi neizmjeran učinak na otkrivanje tajni medicinske znanosti i njene primjene u ljudskom blagostanju. Umjesto da ignoriramo ovaj slučaj, odlučili smo istraživati dalje na racionalnim i znanstvenim principima. Želimo razjasniti da svrha ovog istraživanja nije u tome da dokažemo ili osporimo da je neka osoba u pravu, već istražiti mogućnost u znanosti i proučiti novi fenomen.”
Interesantna tvrdnja, zar ne?
Michael Werner
Drugi slučaj je liječnik kemije – Michael Werner, koji je direktor farmaceutskog istraživačkog instituta u Švicarskoj. Ovaj čovjek tvrdi da nije jeo nikakvu čvrstu hranu od 1. siječnja 2001.
Prošao je desetodnevni test promatranja u listopadu 2004. godine na intenzivnoj njezi u bolnici u Švicarskoj, kao i Jani, ne pokazuje značajne ili opasne fiziološke promjene. Ovi rezultati tek trebaju biti objavljeni.
Dean Radin nudi pronicljivo objašnjenje zašto ovi rezultati vjerojatno neće nikada biti objavljeni, te zašto se na ovu pojavu nije obratilo puno pažnje.
„Testovi su pokazali kako je bretarijanstvo jedno od najčudnijih utvrđenih prirodnih fenomena, a ipak znanstvene zajednice su pokazale gotovo potpuni nedostatak interesa. Ako je moguće dobro živjeti bez da jedete hranu, to bi se moglo lako demonstrirati, a ako se održi, znanstvene i društvene posljedice bile bi zapanjujuće.
Činjenica je, kao i sa mnogim drugim promatranim pojavama koje znanost ne može objasniti, većina istraživača smatraju takve stvari smiješnima i malo vjerojatnima i zato niti ne obraćaju pažnju njih. Oni su odbacili sve te tvrdnje, umjesto da im pristupe sa znanstvenom neutralnošću i znatiželjom.
Još jedan razlog za ovu tišinu može biti jednostavno strah; istraživači se oslanjaju na financiranje iz raznoraznih izvora, a znaju da će im biti odbijeno ako tema izgleda previše ezoterična. Oni, također, znaju s kakvom kritikom bi se suočili u znanstvenim zajednicama kada bi objavili studiju o nečemu tako ezoteričnom.
Werner je saznao za breatarijanstvo od australskog duhovnog učitelja, žene Jasmuheen, koja poučava kako od jedenja doći do nejedenja. I Jasmuheen je također bila predmet istraživanja.
Kao što većina vas koji ovo čitate znate, to nije nešto što možete jednostavno odlučiti i probati. To može biti vrlo opasno, a bilo je više izvješća o smrtnim slučajevima kao posljedica ove prakse. Jasno, tu je uključeno mnogo više stvari od samo jednostavnog odustajanja od jedenja ili pijenja.
Victor Truviano – Najpoznatiji bretarijanac današnjice
Kada je za argentinca Victora čuo ruski znanstvenik Boris Aranovič odlučio je sve to provjeriti. Dr. Aranovič se bavi proučavanjem tjelesne energije, različitim metodama mjeri potrebe i nedostatke organizma. Snimanje Viktorova organizma obavljeno je u Helsinkiju.
Izvješće dr. Aranoviča u skraćenom obliku glasi:
“Za mene je ovo posve novo iskustvo. Victorova je fiziologija u cijelosti različita od onog što je uobičajeno. Mjerni aparat nije prilagođen ljudima kao što je on. Čini se da njegovo tijelo funkcionira na drukčiji način zbog toga što ne pije čak ni vodu. Fiziologija mu je neobična, tijelo drukčije funkcionira, pa aparat ne može obaviti mjerenja. Reagira kao da mu kabeli nisu spojeni.
Mjerenja ne možemo obaviti običnim aparatom koji je prilagođen običnim ljudima. Trebalo bi proizvesti novi aparat koji bi bio prilagođen upravo njemu. Vidi se da mu je razina napetosti u tijelu niska. To je vrlo dobro. Savršena hormonska ravnoteža. A tjelesna energija iznosi mu 360, što je optimalan rezultat, budući da je normalna razina između 150 i 600. Stopostotna sublimacija mozga. Visoka razina tera-valova u mozgu. Tjelesna prilagodljivost na 97%. Ima 36 godina, no biološka dob mu je 28 godina.”
Victor Truviano danas je vjerojatno najpoznatiji svjetski bretarijanac, odnosno osoba koja ništa ne jede i ne pije vodu.
Između ostalog, doznali smo da je najpoznatiji svjetski bretarijanac u mladosti bio svjetski poznati violinist i argentinsko čudo od djeteta nazivano ‘Novi Mozart’, da se bavio paraglajdingom te da slinu i dan danas prikuplja posebnim jezičnim tehnikama.
…neki od njegovih savjeta…
‘Svi smo mi umjetnici, bez obzira čime se bavili – mi smo posljedica umjetničkog duha oko nas.’
‘Prvo ljudsko biće bilo je apstraktno i stvaralačko, a moja životna filozofija je biti njemu nalik.’
‘Dok sam padao u nesvijest zapravo sam dolazio u pravu svijest.’
‘Još nisam siguran jesam li drugačiji put izabrao ja ili je on izabrao mene.’
‘Ljudi pitaju za izmet i mokraću, no logično je – ako ništa ne uđe, onda nema što niti izaći.’
‘Jesti je mogućnost više za energiju organizma, a ne isključiva potreba – to saznanje olakšava stvari.’
‘Zašto u Africi ne primijenim svoja iskustva – nitko me nije zvao, a ja nisam guru, promotor, glasnik ili učitelj.’
‘Nemojte prestati jesti i piti, to je dijagnoza i bolest – bretarijanstvo je poziv kojeg osjete samo pojedinci.’
Znanost o postu
Znanost sada pokazuje koliko korisno može biti uskraćivanje hrane. Mark Mattson, sadašnji načelnik laboratorija za neuroznanost na „National Institute of Aging“ i profesor neuroznanosti na Sveučilištu Johns Hopkins, održao je govor i prezentaciju o postu 2014. godine.
Ova praksa je pokazala da se u tijelu uslijed posta stvaraju nove matične stanice, popravlja se DNA , pobjeđuje se rak, Parkinsonova i Alzheimerova bolest i još mnogo toga.
Također je zanimljivo napomenuti da su svi modeli kalorijskog ograničenja u studijama na životinjama pokazali značajne zdravstvene prednosti i poboljšanja, uključujući i duži životni vijek.
O čemu se zapravo radi kod bretarijanstva?
Breatharianism, Breatharians – filozofija i skupina ljudi koji ju prate, a odnosi se na način života u kojem se ne uzimaju nikakve namirnice (ponekad i bez vode). Praktikanti ove filozofije tvrde da žive samo od svjetlosti ili prane i da je takva “dijeta” dostupna svima jednom kada prođu početni proces.
Bretarijanci tvrde da kada tijelo bude ostavljeno da bude ono što jest i kad ga prestanemo mijenjati s hranom koju unosimo, dolazimo do bretarijanstva i besmrtnosti, ali najvažnije u tome jest da postajemo bića koja možemo biti. Jednom kad pustimo tijelo da se samo izregulira, uslijed aktiviranja određenih dijelova DNA, dolazi do slijedećih efekata:
Svaka se stanica puni svjetlom, bijelim svijetlom koje sada teče kroz tijelo i hrani ga. Svjetlost održava stanice, kalorije nisu potrebne.
Svaka stanica proizvodi enregiju i to točno onoliko koliko joj treba. Nema viškova.
Krv je čista. Krv još uvijek služi za distribuciju hormona i u slučaju da osoba ponovo počne jesti za odvoz toksina prema bubrezima.
Kalij (usko povezan sa pranom) teče krvotokom i hrani stanice.
Nizak broj otkucaja srca i stabilan krvni tlak na nižoj granici nomale.
