Istraživanja o kokosovom ulju postoje i dobro su dokumentirana. Znanstvenicima su njegova zdravstvena svojstva poznata još od 1960., a posebno su značajna ona koja govore o interakciji njegovih sastojaka s bakterijama, gljivicama i virusima s ovojnicom.
Prednosti korištenja kokosovog ulja su neusporedive, između ostalog ovo ulje njeguje kosu i kožu, oslobađa od stresa, održava razinu kolesterola, pomaže kod gubitka težine, povećava imunitet, osigurava pravilnu probavu i metabolizam.
Također olakšava probleme s bubrezima, bolestima srca, visokim krvnim tlakom, dijabetesom, HIV-om, rakom, te osigurava dentalnu njegu i jača kosti, no možda je najvažnija njegova uloga u borbi protiv tvrdokornih bakterija.
Prednosti kokosovog ulja su zbog prisutnosti laurinske, kapronske i kaprilne kiseline te antimikrobnih, antioksidativnih, antifungalnih i antibakterijskih svojstava svojstvenih ovom ulju. Znanstvenicima su ta svojstva poznata još od 1960. Istraživanja ukazuju da ono inaktivira bakterije, gljivice i viruse s ovojnicom. Velik dio ovog istraživanja je istaknut u spisima dr. Marije Enig, a može se naći ovdje.
Naša tijela pretvoraju laurinsku kiselinu u monolaurin, za kojeg dr. Enig kaže da je antivirusni, antibakterijski i antiprotozoalni monoglicerid kojeg koriste ljudi ili životinje za uništavanje lipidno obloženih virusa poput virusa HIV, herpesa, citomegalovirusa, virusa gripa te raznih patogenih bakterija, uključujući bakterije Listeria i Helicobacter pylori, kao i protozoa, kao što je Giardia. Neke studije su također pokazale neke antimikrobne učinke slobodne laurinske kiseline.
Laurinska kiselina je također istaknuta u zasićenoj masnoći ljudskog majčinog mlijeka, dajući vitalna imunološka svojstva djetetovoj prvoj fazi života. Osim majčinog mlijeka, prirodni najobilniji izvor laurinske kiseline je kokosovo ulje.
Kokosovo ulje je u krutom stanju, prije upotrebe potrebno ga je lagano ugrijati, na suncu ili uronite posudu u toplu vodu. Unatoč tome što se kokosovo ulje sastoji od 90% zasićenih masnih kiselina, od kojih su većina srednji lanci triglicerida, laurinska kiselina je glavni čimbenik njegove asimilacije. Također je bogato linolenskom i oleinskom kiselinom, poli-fenolima koji su odgovorni za miris i okus, vitaminom E i K, željezom i organskim sumporom.
Kokosovo ulje i super otporne bakterije
Jedan od najvećih problema s kojima se suočava moderno društvo je prekomjerna uporaba farmaceutskih antibiotika. Ovo posebno potiče sve veću zabrinutost zbog razvoja sve većeg broja novih super bakterija koje su otporne na antibiotike.
Čak i ako ne uzimamo antibiotike, postoji dobra šansa da dobivamo lijekove kroz hranu koju jedemo. 80% od svih antibiotika prodanih u SAD-u odlazi u stočnu hranu. Američka agencija za hranu i lijekove je bila tužena 2011. od strane koalicije za zaštitu okoliša i javno-zdravstvenih organizacija koje tvrde da loš stav agencije o korištenju antibiotika u uzgoju dovodi do skupih i potencijalno smrtonosnih infekcija kod ljudi. Čak je i FDA objavila da više neće pokušati ograničiti rutinsku uporabu antibiotika u hrani za životinje, jer je to preskupo. Oni su odlučili prepustiti industrijama regulaciju korištenja antibiotika u stočarstvu.
Problem super otpornih bakterija na antibiotike doveo je do interesa u istraživanju korištenja prirodnih proizvoda kako bi se poboljšalo liječenje zaraznih bolesti, poput kokosovog ulja i drugih ulja bogatih laurinskom kiselinom, kao i biljnih lijekova kao što je origano ulje, o kojem smo već pisali, supstancama tradicionalno priznatim desetljećima zbog njihove ljekovitosti. Iako je bilo mnogo svjedočanstava o učinkovitosti tih prirodnih tretmana, sve do nedavno nije bilo istraživanja koja su dostupna liječnicima koja bi im omogućila opravdanje njihovog korištenja u liječenju.
Srećom, kokosovo ulje i ostala laurinska ulja, kao i origano ulje, nedavno su bili predmet istraživanja u laboratoriju sveučilišta Georgetown i ovo istraživanje je rezultiralo s nekoliko objavljenih recenziranih radova objavljenih u toksikološkim časopisima 2005. godine.
Dio istraživanja je bio usmjeren na Staphylococcus aureus (zlatni stafilokok). In vitro studije su provedene na dva soja ove bakterije i praćene su in vivo studijama na miševima. Učinci monolaurina i origana, kada su se koristili u kombinaciji, su bili bolji od najmoćnijeg antibiotika. Ovo je istraživanje pokazalo da bi ovi sigurni antimikrobni agenti mogli biti korisni za prevenciju i liječenje Staphylococcus aureus i uzročnika brojnih drugih bolesti.
Osim što se koristi kao sredstvo za uljepšavanje kože i kose, kokosovo ulje ima široku i učinkovitu primjenu u liječenju mnogih bolesti i stanja.
Kokosovo ulje i virusi
Antibiotici nisu učinkoviti u liječenju virusa, no poznato je da laurinska kiselina i monolaurin izvedeni iz kokosovog ulja uništavaju viruse. Dr. Mary Enig piše o ovom istraživanju:
Prepoznavanje antimikrobnog djelovanja monolaurina datira još od 1966., a rad može biti pripisan Jonu Kabara. Ovo rano istraživanja je bilo usmjereno na virucidne učinke zbog mogućih problema vezanih uz čuvanje hrane. Neki od ranih radova Hierholzera i Kabare (1982.) koji su pokazali virucidne učinke monolaurina na ovojnicama RNA i DNA virusa su učinjeni u suradnji s Centrom za kontrolu bolesti (CDC) s odabranim prototipima ili priznatim sojevima virusa s ovojnicom. Ovojnica ovih virusa je lipidna membrana.
Neki od patogena koji se inaktiviraju monolaurinom, prema izvješću dr. Enig uključuju HIV, ospice, vercular stomatitis virus (VSV), herpes simplex virus (HSV-1), visna virus, citomegalovirus (CMV), virus gripe, Pneumonovirus, respiratorni sincicijski virus i virus rubeole.
Od 1999. – 2000. provedeno je istraživanje u San Lazaro bolnici u Manili, gdje je ispitano kako utječe kokosovo ulje i monolaurin na količinu virusa kod HIV pacijenata. Utvrđeno je da laurinska kiselina smanjuje broj virusa kod HIV pacijenata. Dr. Dayrit, voditelj istraživanja, proveo je i slična istraživanja o virusu SARS-a, s obzirom na to da je filipinska populacija, koja konzumira kokosovo ulje, relativno nezahvaćena SARS-om od izbijanja epidemije u Kini i drugim zemljama prije nekoliko godina.
Provedeno je i istraživanje na majmunima (koje ne podržavamo), gdje je ženkama aplicirano kokosovo ulje u rodnicu, te su zatim izložene SIV virusu (verzija HIV-a za majmune). Četvero od pet ženki majmuna nije nikada zahvaćeno što pokazuje da monolaurin utječe na imunološki odgovor. Ovaj rezultat je vrlo ohrabrujući u potrazi za učinkovitim mikrobicidom, kako bi se spriječio prijenosa HIV-a, a koji zadovoljava kriterije sigurnosti, dostupnosti i učinkovitosti.
Kokosovo ulje i mikrobi
Primjena kokosovog ulja na koži je ispitana i studijama te je jednom studijom provedenoj na štakorima uočeno da rane zacijeljuju puno brže što je navedeno smanjenim vremenom potpune epitelizacije i višim razinama raznih komponenti kože. Druga studija iz 2009. utvrdila je da laurinska kiselina iz kokosovog ulja djeluje učinkovitije od antibiotika u liječenju akni vulgaris.
Osim istraživanja o lokalnoj primjeni na koži, provedena su i usporedna istraživanja o utjecaju monolaurina. Istraživanje provedeno na Filipinima je pokazalo da je monolaurin bio jednako ili čak više učinkovit u borbi protiv tuberkuloze, kao i antibiotici streptomicin, isoniazid, rifampicin i etamburol. Istraživanje je provedeno od strane Jonathana Cabardoa u njegovoj disertaciji za doktorski stupanj bioloških znanosti na Sveučilištu Santo Tomas.
Liječnik na Floridi uočio je odlične rezultate kao rezultat korištenja kokosovog ulja u liječenju bakterije Helicobacter pylori. Pacijenti su uzimali jednu žličicu djevičanskog kokosovog ulja tri puta dnevno, a rezultati su bili jednako dobri ili bolji od antibiotika.
Istraživanja se i dalje provode, tako je nedavno objavljeno kako kokosovo ulje može spriječiti demenciju, Alzheimerovu bolest, ALS, multiplu sklerozu, plus mnoge druge neurodegenerativne poremećaje. Gubitak pamćenja i mentalni poremećaji uzrokovani su kroničnim upalama i prekomjernim oksidativnim stresom, što sprječava mozak od iskorištavanja glukoze. Jednostavno rečeno, kada mozak ne dobiva dovoljno glukoze – moždane stanice degeneriraju i umiru. Ovaj gubitak moždane materije može uništiti pamćenje i motoričke sposobnosti – ovisno o tome koji dio mozga je oštećen.
Ključ za sve ove neurodegenerativne bolesti je nedostatak energije. Očito, loša prehrana puna prerađene hrane neće dostaviti odgovarajuću energiju za mozak. No, jeste li znali, da mnogi od lijekova na recept za zdravstvene probleme kao što je Parkinsonova bolest zapravo ometaju sposobnost mozga da iskoristi glukozu?
Još 1960., Dr. George Cahill otkrio je da se kokosovo ulje može metabolizirati u jetri i pretvoriti se u ketone – koji se zatim koriste kao alternativni izvor goriva za mozak. Dakle, drugim riječima, ti ketoni se izravno pretvaraju u energiju za mozak – umjesto da se pohranjuju kao mast u tijelu.
Osim provedenih studija s pozitivnim ishodima, poznata su i mnoga pozitivna osobna svjedočanstva ljudi koji su konzumirali kokosovo ulje za tretiranje raznih bolesti, poput herpesa ili mononukleoze koju uzrokuje Epstein-Barr virus. Također je, između ostalog, izvještavano o pozitivnom liječenju bronhitisa, gripe pa i hepatitisa C.
Dakle, istraživanja o kokosovom ulju postoje i dobro su dokumentirana, no istina koja leži iza toga da se ovo ulje ne primjenjuje bar jednako koliko i farmaceutski lijekovi je u tome da se kokosovo ulje ne može patentirati kao lijek, što znači da farmaceutska industrija i medicinski lobi nemaju od toga koristi, dapače, doživjet će veliki pad prihoda ukoliko se ovo ulje, kao i svi prirodni lijekovi, bude primjenjivalo.
Teško je nabrojati sve zbog čega bi trebali koristiti kokosovo ulje (spisak 100 dobrobiti možete pročitati u sljedećem poglavlju), no također vam ne možemo naći niti jedan razlog da ga ne koristite, stoga se slobodno koristite darovima prirode za održavanje zdravlja kao i za liječenje bolesti.
(Autorica: Irena Dujmušić / Matrix World)
