Svijet voli pobjednike, pa ne iznenađuje činjenica zašto je upravo Nihad Mujakić jedan od miljenika bordo navijača. Da ostavlja srce na teren i “gine” za bordo dres odavno je poznato, a duplom krunom, nagradom “Ismir Pintol”, izborom “Kristalnih 11”, te dodjelom nagrade za najboljeg mladog igrača lige, Nihad je to i dokazao. Sa svega 21 godinu ostao je upisan zlatnim slovima u historiju Fudbalskog kluba Sarajevo.
Vrijeme je za odlazak, za nove životne izazove, vrijeme je za nova igračka iskustva i dokazivanja, za nova takmičenja. Vrijeme je za nove pobjede, nove historijske stranice ispisane još jednom imenom – Nihad Mujakić. Krajem sezone 2018/19 Mujakić prelazi u belgijski klub “Kortrijk”, što je jedan od najvećih transfera u bh. fudbalu.
Iskoristili smo kraj sezone i prije njegovog odlaska u Belgiju porazgovarali o mnogim temama, pa tako saznali i ko je Mujakić kada nije u fudblaskom dresu.
- Miljenik si publike i na svakoj utakmici ostaviš svoj maksimum koji uvijek rezultira dobrim partijama, koja je tajna tvoje dobre igre?
Ostavljam svoj maksimum na terenu, mislim da mi je to dužnost jer Sarajevo je dalo meni sve i ja želim sve vratiti Sarajevu, to publika prepoznaje i mislim da je to upravo razlog zašto sam njihov miljenik. Ne postoji tajna moje igre, naporno radim cijelu sedmicu i kada dođe utakmica sve što radim na treningu to i pokažem, maksimalno sam posvećen treningu i to su rezultati koji se vide na utakmici.
- Kako se pripremaš pred samu utakmicu, imaš li neki ritual koji radiš pred sami izlazak?
Obično smo u karantini prije utakmice gdje izdvajam dosta vremena na odmor i koncentraciju. Ritual neki poseban nemam, kada izađem pred sami početak utakmice proučim Fatihu.
- Poznata je činjenica da si kao dječak maštao da zaigraš za Bordo tim, ali da li si ikada vjerovao da ćeš biti najskuplji igrač Premijer lige BiH sa svega dvadeset godina?
Rođen sam na Jezeru odmah pored Koševa, kao mali sa roditeljima sam uvijek išao na utakmice, to je moja prva ljubav i volim Sarajevo svim srcem.
Nisam imao neku nadu u to, mislio sam da ću u najvećem slučaju biti neki prosječni igrač, da ću barem zaigrati za Sarajevo, ali ostvarilo se i više od toga.
- Šta bi Nihad rekao dječacima koji stoje po strani sakupljajući lopte i sanjajući poput tebe da igraju za prvi tim FKS?
Vrlo jednostavno, da idu za svojim snovima i da nikada ne odustaju. Ja sam u svojoj juniorskoj i kadetskog karijeri doživio puno uspona i padova, puno povreda, tako da nikada ne trebaju odustajati, jer na kraju sve dođe onako kako treba.
- U kojem klubu bi se volio vidjeti za 10 godina?
10 godina je veliki period, možda bih se mogao vratiti u Sarajevo. Od malena volim bordo boju, tako da navijam za Milan i volio bih biti član Milana, iako su oni sad u padu forme, ali Milan je jedan evropski velikan i volio bih sebe vidjeti tamo.
- S kojim igračem bi volio dijeliti svlačionicu? Da li si odrastajući imao svog fudbalskog idola?
Volio bih svlačionicu dijeliti sa bilo kojim velikim igračem, jer od velikih igrača uvijek se mogu naučiti velike stvari. Idol u odrastanju mi je bio naš kapiten Sedin Torlak koji igra moju poziciju, njega sam najviše gledao i učio od njega jer se borio srcem za FK Sarajevo, slijedio sam njegove stope i tu sam gdje jesam.
- Najsretniji trenutak u igračkoj karijeri? Na koji svoj uspjeh si zapravo najponosniji?
Imam zaista mnogo sretnih trenutaka u Sarajevu, ali izdvojio bih pobjedu na Pecari, pobijedili smo Široki Brijeg sa 3:0, nakon možda 10 godina gdje smo do tad odigrali bez pobjede. Moram izdvojiti i utakmicu sa Željezničarom na Grbavici gdje smo pobijedili također sa 3:0 razlike. Najponosniji sam na duplu krunu, ali također i na ostvareni inostrani transfer za koje je najzaslužnije Sarajevo.
- Ko je Mujakić kada nije u fudbalskom dresu?
Volim puno da se zezam, da provodim dosta vremena sa svojom rajom, porodicom, ali uglavnom dosta vremena provodim kući odmarajući, jer mi je odmor zaista bitan s obzirom na posao kojim se bavim, na konstantne treninge i utakmice.
- Pjesma koju bi mogao slušati bez prestanka do kraja života?
Od malena slušam Dinu Merlina i najdraža mi je “Je li Sarajevo gdje je nekad bilo”, posebno sada kada odem vani, mislim da će biti s razlogom pjesma koju ću konstantno slušati.
- Kada bi imao priliku da nešto promijeniš u svome životu, šta bi to bilo?
Ne bih ništa mijenjao. Mislim da mi se sve dobro desilo što se tiče i moga privatnog i profesionalnog života. Sa Sarajevom sam osvojio sve što se moglo osvojiti. Osvojio sam nagrade za koje sam stvarno presretan, prva je “Ismir Pintol” što su mi dodijelili navijači i nešto najbolje što mi se moglo desiti u igračkoj karijeri.
Razgovarala: Adna Tatarević
