Skloni smo vjerovanju da su smeđe namirnice zdravije od bijelih, na primjer kada je riječ o šećeru ili riži. Zašto je to tako?
Smeđi šećer je nešto manje obrađen u odnosu na bijeli šećer. Za proizvodnju običnog šećera, sok od šećerne trske se najprije prokuha i zatim filtrira kako bi se oblikovali kristali. Kristali se kasnije premještaju u centrifugu koja sadrži melasu. Bijeli šećer podvrgnut je daljnjoj preradi kako bi granule bile finije i uklonile melasu. Bijeli šećer je rafinisani šećer od šećerne trske i šećerne repe.
Kako bismo najjednostavnije pojasnili razliku između ova dva šećera, reći ćemo da je smeđi šećer bijeli šećer koji nije prošao cijeli proces rafinacije pa zato zadržava određenu boju. Količina melase koja se dodaje određuje hoće li se raditi o svijetlosmeđem ili tamnosmeđem šećeru, kako piše TOI.
Obje vrste šećera sadrže gotovo jednake nutritivne vrijednosti. Zbog toga što je manje obrađen, smeđi šećer sadrži neku količinu minerala poput kalcijuma i kalijuma, dok je bijeli šećer čista saharoza bez vitamina ili minerala. Glavna razlika je, osim boje, u okusu. Smeđi šećer ima intenzivniji okus.
Danas će mnogi s manjom grižom savjesti u svoj čaj ili kafu staviti veću kašiku smeđeg šećera jer smatraju kako će to biti “manje zlo”. No, u krivu su. Obje vrste šećera su i dalje – šećer i imaju jednak efekat na zdravlje.
Za zdraviji izbor, birajte nerafinisani smeđi šećer.
Smeđi šećer koristi se za pečenje kolača, ali ponekad i u slanim receptima. Smeđi šećer možete zamijeniti bijelim u samo ponekim receptima jer, budući da smeđi šećer sadrži melasu, utiče na teksturu pečenih kolača, pa vodite računa o tome da morate prilagoditi i ostatak sastojaka u receptu.
Smeđi šećer nije zdraviji od bijelog šećera. Nemojte dopustiti da vas boja zavara. Smeđi šećer sadrži 17 kilokalorija po žličici, a bijeli šećer 16 kilokalorija.
IZVOR: Ljepotaizdravlje.ba
