Amerikanci su ludi za roštiljanjem. U prilog tome dovoljno je zaviriti u odjele za boravak na otvorenom u velikim trgovačkim centrima. Roštilja ima svih veličina, boja, oblika, namjena i cijena. Roštilj je poput automobila, mijenja se svakih desetak ili čak manje godina, ovisno o promjenama u obitelji.
A za one koji žive u velikim gradovima i nemaju obiteljsku kuću s malo okućnice, u većini parkova moguće je naći tzv. javne roštilje koje mogu koristiti svi ili, bolje rečeno, tko prvi stigne.
Iskreno, ljubav prema roštiljanju nije američka ekskluziva, u svim kulturama ostalo je nešto od prvobitne privlačnosti prema hrani koja se priprema na živoj vatri. U tom jednostavnom načinu da hranu učinimo jestivom ima nečega neodoljivog. Počevši od mirisa.
Amerikanci su tu aktivnost doveli do savršenstva. Kako biste se i vi usavršili u pripremi pravog američkog bbq-a (od barbecue, naziv koji označava metodu pripreme, kao i završni rezultat, tj. jelo), morate se držati određenih pravila.
Prije svega meso trebate marinirati. Vrsta marinade ovisit će o vrsti mesa – piletini odgovara kiselkastija marinada, u kojoj možete upotrijebiti agrume, dok će svinjetini i govedini bolje odgovarati neka jača, slatko-kisela kombinacija, pa slobodno istražujte s medom, sojinim umakom, senfom, maslinovim uljem, češnjakom, octom, papričicama, dok ne nađete svoji savršeni omjer. Piletinu ostavite u marinadi sat ili dva (iako moja prijateljica Jamajčanka tvrdi najmanje 24 sata), dok ostalim vrstama mesa treba koji sat više. Marinada će tako prodrijeti u meso i učiniti ga ukusnijim.
Meso svakako izvadite iz hladnjaka barem sat vremena prije roštiljanja, kako bi se ugrijalo na sobnu temperaturu. Tako ćete izbjeći da izgori ili da dio oko kostiju ostane sirov.
Naravno, to je vezano za temperaturu roštilja. Ako meso koje pripremate ima kosti ili se radi o većim komadima, temperatura mora biti slabija, kako biste izbjegli »izgorjelo-sirovu« varijantu pilećeg batka ili svinjskih rebara. Osim toga, sporije pečenje na slabijoj temperaturi omogućit će stvaranje ukusne kožice.
Dimiti meso dok se roštilja još je jedna od karakteristika američkog bbq-a. U ovom slučaju, kada uđete u svijet dimljenja, dim će za vas postati jedan od glavnih sastojaka. Za dimljenje vatra mora biti slaba i proces treba trajati što dulje jer će tako i okus dima biti intenzivniji i složeniji. Druga važna stvar je drvo koje ćete koristiti za dimljenje. Amerikanci obožavaju hickory (orah) koji daje oštar i snažan miris dima, dok je za nešto diskretniji miris potrebno nabaviti drvo javora.
Ako ne posjedujete zatvoreni američki roštilj, dimiti možete i tako da meso pokrijete nekim većim polukružnim poklopcem.
I dok se vi bavite roštiljanjem, a kako bi atmosfera bila potpuno američka, netko se mora pobrinuti za umake i priloge. Osim što na roštilju možete ispeći razno povrće, kao i klipove kukuruza, prava američka roštiljada ne može proći bez salate od krumpira u kojoj svakako mora biti vlasca i mladog luka, coleslawa ili salate od svježeg zelenog i crvenog kupusa te mrkve vrlo tanko narezane i začinjene majonezom ili mješavinom jogurta, senfa, octa, soli i papra, prema vlastitom ukusu. Tu je još hladna salata od tjestenine, zapečeni grah, mac and cheese.
S lijepim vremenom širom Amerike počinju natjecanja u roštiljanju, od onih amaterskih u malim gradićima američke provincije pa sve do nacionalnih u kojima se natječu velika bbq imena. Takva su natjecanja često organizirana na dobrovoljnoj bazi i nerijetko su prilika za prikupljanje sredstava za neku humanitarnu akciju. Roštilj, druženje i filantropija, savršena trojka!!
(Trafika.ba/Izvor: Coolinarika.com)
