SAD je u posljednji trenutak izbjegao platežnu nesposobnost, ali problem nije riješen. Štoviše, on postaje još veći jer i investitori polako gube povjerenje u donedavnu “svetinju” novčarskog svijeta – dolar, javlja Radio Deutsche Welle.
Nakon što je ipak postignut sporazum o proračunu Sjedinjenih Američkih Država, američki predsjednik Obama je izjavio da tu “niko nije izašao kao pobjednik”. To je bolno tačno. Nije problem samo prvi “goverment shutdown”, privremeni neplaćeni odmor za mnoge državne službenike, nakon 17 godina, nego je i ovo podizanje granice zaduženja dovoljno tek do februara sljedeće godine, a svjetsko finansijsko tržište polako počinje gubiti povjerenje u američke državne obveznice i američki dolar.
Nakon Drugog svjetskog rata i na vrhuncu svoje moći, Sjedinjene Američke Države su uspostavile novi finansijski poredak utemeljen na međunarodnim tijelima poput Svjetske banke i MMF-a, ali “beton” čitavog tog zdanja je bio dolar. On doduše nije bio više posve povezan sa zlatom (od toga se odustalo još 1933.), ali je još uvijek fina unca zlata koštala 35 dolara, a sve ostale valute na svijetu su mjerile svoju vrijednost u odnosu na američki “greenback”.
Naravno, nije dugo potrajalo da se to nekima prestalo dopadati. Još u šezdesetima se tadašnji francuski ministar finanSija (i kasnije predsjednik) Valery Giscard d'Estaing žalio na “izuzetnu privilegiju” američkog dolara. Jer, to je bila referentna vrijednost i time je SAD mogao i posuđivati novac mnogo povoljnije nego iko drugi, objašnjava Barry Eichengreen.
To su bila i vrata američkim tvrtkama za osvajanje svjetskog tržišta jer su američke banke i tvrtke mogle djelovati u čitavom svijetu i to s vlastitom valutom, kaže Eichengreen koji je i profesor ekonomije na Berkleyu i autor knjige Exorbitant Privilege: The Rise and Fall of the Dollar and the Future of the International Monetary System (“Izuzetna privilegija: Uspon i pad dolara i budućnost međunarodnog monetarnog sustava”).
Štoviše, podsjeća Eichengreen: “SAD je imao ugrađenu policu osiguranja, jer kad je god negdje u svijetu krenulo po zlu i plaće su počele padati, onda je dolar – rastao.” Jer, ta je valuta jedina imala tri važna svojstva: veličinu, stabilnost i likvidnost. Sjedinjene Američke Države i njihovo gospodarstvo su veliki, a tamo se gotovo isključivo baratalo vlastitom valutom, dakle dolarom. Dolar je uvijek bio tražen i zadržao je kupovnu moć, a država i vlade koje uvijek točno plaćaju svoje račune su vrlo omiljeni kod stranih investitora.
Vrijednost dolara vrluda već godinama, a već prošli put, 2011., kada je prijetila opasnost da SAD neće moći podmirivati svoje dugove agencije za procjenu vrijednosnica su spustile ocjenu za američke papire – prvi put u povijesti.
Dolar je još uvijek glavna valuta – prije svega zato jer nema konkurenta.
Zapravo, niko ne zna kamo će sve to još otići, smatra Axel Merk, prenosi Radio Deutsche Welle.
– S financijskom kućom Lehmann smo se još upustili u rizik i tamo smo nasjeli – konstatira i dodaje kako to nije bilo ništa prema onome što bi se moglo dogoditi ako SAD stvarno ne bude mogao plaćati svoje račune na vrijeme. Jer Merck ima dojam kako Washingtonu danas gotovo da više nije stalo do kvalitete njegovih finansija.
U ono doba su mudrim finansijskim odlukama pokušavali ojačati dolar, danas se sve svodi na nalog tiskari da tiska još više dolara, što se onda sve svodi na politiku kakva se u SAD-u čuje još od osamdesetih: to je naš dolar, ali je vaš problem. Merk priznaje kako se dolar još uvijek prihvaća kao glavna svjetska valuta, ali i dodaje kako se to čini sa sve više nezadovoljstva.
Dugoročno se traže druga rješenja i za početak se barem počelo unositi više raznolikosti u devizne rezerve kako bi se smanjila ovisnost o dolaru. Prema statistikama MMF-a je 2001. još bilo 72 posto deviznih rezervi u čitavom svijetu u američkom dolaru, danas ih je oko 62 posto.
Trafika|Ba
