Najstariji pronađeni arheološki tragovi koji upućuju na tetoviranje stari su otprilike 12.000 godina, a prvi je nepobitan dokaz ledena mumija Őtzi koja ima očuvane tetovaže.
Do prije petnaestak godina smatralo se da su tetovaže bile karakteristične samo za ljude koji imaju problema sa zakonom, kao što su lopovi, kriminalci, pripadnici mafije i sl. U moderno doba tetovaže su postale dio svakodnevnog života. Često možemo čuti da je tetovaža novi oblik poezije, način izražavanja onih koji svojim tijelom šalju poruku.
Trafika.ba je razgovarala sa sjajnim mladim tattoo umjetnikom, Harrisom Sarajlićem, čije tijelo krasi čak 37 tetovaža i tu nije kraj. S nama je podijelio i svoje radove, koji su zaista pravo umijeće u koje je uloženo dosta truda, rada, ali i mnogo ljubavi.
Kada si shvatio da se želiš baviti ovim poslom, kako je to sve počelo?
Tetoviranjem sam se počeo baviti prije 3 godine. Počelo je tako što me rođak nagovarao da uzmem opremu za tetoviranje i da se iskušam u tome. S obzirom da imam pozadinu u crtanju, jer sam završio arhitektonski smjer i pohađao mnoge likovne sekcije kao dijete i zbog toga činila se dobra ideja da probam ući u vode tetoviranja.
Sjećaš li se koju si prvu tetovažu uradio svome prvom klijentu?
Kada sam dobio prvu opremu, na istom rođaku koji me nagovorio da se okušam u svemu tome sam i uradio prvu tetovažu, i nakon toga je sve krenulo svojim tokom.
Da li postoji dio tijelo koji je najzahtjevniji za tetovirati, koji bi najradije izbjegao?
Po meni je najzahtjevniji dio za tetovirati stomak, kao i donja leđa. Na tim mjestima je koža veoma čudna i teško je doći u dobru poziciju za rad na tim mjestima.
S obzirom na to da se baviš ovim poslom i da je za ovaj posao potrebna ljubav, i ljudi koji se tetoviraju emocionalno se povezuju sa tetovažama, kako ti komentarišeš konzervativno društvo u kojem postoje pravila za oblačenje, tako što ljudi sa tetovažama ne mogu se osjećati slobodno na radnom mjestu, moraju ih pokrivati?
Mislim da samo kod nas u Bosni ljudi imaju loše mišljenje o tetovažama. Da budemo jasni, ne svi. Iz dana u dan se sve više ljudi tetovira u našoj državi, a zastarjeli umovi koji ne žele prihvatiti nešto novo su tu da hejtaju i dobacuju, pokušavaju da omalovaže vrijednost osobe zato jer je istetovirana, smatrajući je manje vrijednom. Čim pređemo granicu, imati tetovažu je sasvim normalna i učestala pojava, obzirom da se možeš zaposliti gdje god želiš bez obzira na izgled. Reći ću jedan primjer: U Nasa-i je zaposlen momak koji ima obje ruke istetovirane, kao i veći dio prsa i vrata, ali je taj isti čovjek sletio svemirsku letilicu na kometu…toliko o tome da su istetovirani ljudi glupi.
Da li postoji tattoo artist ili tattoo studio kojem se posebno diviš i u kojem pronalaziš inspiraciju?
Pronalazim inspiraciju u studiju koji upravo otvaram sa još dvoje kolega u Sarajevu. U taj studio dajemo svoje srce i svu ljubav preusmjeravamo da studio bude perfektan i da ljudi osjete tu ljubav čim kroče nogom u njega. Želimo da napravimo nešto novo na našim prostorima, i definitivno mi je to svakodnevna inspiracija da budem još bolji kao i da ulažemo sve u naš studio i da ljudi primjete sav trud i napor uložen u njega.
Da li postoji definisana moda tetoviranja? Šta je to posljednje što ljudi masovno u svijetu tetoviraju i slijepo prate trendove koje čak žele preslikati i na svoje tijelo?
Što se tiče naših prostora mislim da ljudi nemaju dovoljno mašte što se tiče tetoviranja. Najčešće se rade manji simboli i imena, kao i citati. Naravno svako ko prati tetoviranje i trendove će sigurno biti više organizovan i voljan na konsultacije, da bi mu uspjeli napraviti što bolju ideju koja će na njemu trajati čitav život.
Za osobe koje imaju strah od tetoviranja zbog priča o iglama putem kojih se može prenijeti neka bolest, da li nam možeš nešto reći o unapređenju kada je tetoviranje u pitanju i kako izgleda sam proces pripreme prije tetoviranja?
Mislim da su to stare priče. U današnjim studijima je veoma rijetko da neko nema sterilnu opremu. Svakako se preporučuje da uvijek prije samog tetoviranja pogledate studio u kojem radite i raspitate se s nekim ko već ima iskustva o radu u tom studiu. Sva oprema koja se koristi mora biti jednokratna i sterilna, kao i prostor oko tetoviranja. Higijena je najbitnija i toga se uvijek pridržavamo. Svaki klijent treba biti ispoštovan što se toga tiče jer je proces tetoviranja veoma zahtjevan i sve treba da prođe u najboljem redu. Naravno, uvijek se raspitati gdje se želite tetovirati, uvjerite se u informacije, pogledajte radove i okolinu, i nećete više imati taj strah.
S obzirom da tvoje tijelo krase mnoge tetovaže, da li postoji neka želja što sebi nisi ispunio, nešto novo što želiš istetovirati?
Imam već 37 tetovaža, i još uvijek imam mnogo želja. Imam par ideja koje želim, ali još uvijek nisu razrađene do kraja.
Da li je istinita tvrdnja da postoji ovisnost o tetviranju, kada neko jednom krene, ne može da stane na jednoj, želi ih imati više. U kojoj mjeri misliš da je to relevantna tvrdnja?
U 99% slučajeva svako ko se jednom istetovira će doći i na drugu. Moje mišljenje je da ljudi imaju veliki strah od boli, i kada dođu na termin i odrade prvu tetovažu, tada shvate da uopšte ne boli ni blizu kao što su to umislili, i onda im bude lakše da se nastave tetovirati. Postane ovisnost i ljudi su znali dolaziti skoro svake dvije sedmice da urade još nešto, ali mislim da svako ko stvarno želi ostati na jednoj tetovaži to može i uraditi.
Gdje se vidiš za 10 godina?
Za 10. godina se vidim kao tattoo majstor pun iskustva i pun novih izazova, spreman za još narednih 10 godina i uzbuđen za nova dešavanja.
(Razgovarala: Adna Tatarević)
