Sistemski problem koji mogućnost uspostavljanja programskih koalicija, u političkom okruženju na niskom civilizacijskom i domokratskom nivou, čini gotovo nemogućim, uvijek iznova proizvodi loše rezultate. Takozvana „partnerstva“ ili „matematičke koalicije“ i podjela vlasti (u bukvalnom smislu te riječi), koje podrazumijeva uspostavu stranačke kontrole nad određenim sektorima i segmentima zivota, umjesto okupljanja oko dogovorenih, projektovanih ciljava i zajedničkog rada, u interesu građana, ruše svaku mogućnost poboljšanja života u ovoj zemlji. I osuđuju nas na kontinuiranu nestabilnost i poziciju talaca u političkim igrama moćnika kojima je jedini cilj održavanje na vlasti i zaštita stečenih „privilegija“ (među kojima je, svakako, i enormno bogatstvo, stečeno, često na nezakonit način – o čemu svjedoče i posljednje sankcije američke administracije). Vlast na državnom nivou u čudnoj je situaciji. Njeni najznačajniji uspjesi uglavnom su rezultat razumijevanja i pomoći „izvana“ a njeni najveći neuspjesi, rezultat su destruktivne politike unutar zemlje – one, koju je u jednom od svojih godišnjih izvještaja UN-u pomenuo i Visoki predstavnik, govoreći o tendencijama “koje pokazuju određeni politički akteri ka vraćanju na destruktivne planove iz prošlosti koji vode ka podjelama”. Državni nivo vlasti, u prvoj polovini svog mandata bio najkonstruktivniji dio vlasti u BiH, koji je, koncentrisan na stvari od zajedničkog inetresa izbjegavao (doduše, ne uvijek uspješno) učestvovanje u besmislenim sukobima i dizanju tenzija i uspio da uradi nekoliko konkretnih značajnih stvari za građane ove zemlje. U nastavku je, međutim, došlo je do zastoja gotovo svih pozitivnih trendova. Odnosi su poremećeni i u Predsjedništvu zemlje i u državnom parlamentu, pa i u Vijeću ministara. A vladajuća koalicija je, praktično, prestala da postoji.
VLAST NA DRŽAVNOM NIVOU JE, U PRVE 2 GODINE SVOG MANDATA, POKAZALA DA SE DRUGAČIJIM ODNOSOM MOŽE DOĆI DO REZULTATA OD KOJIH KORIST MOGU IMATI SVI GRAĐANI I SVI DIJELOVI ZEMLJE. Podsjetimo na rezultate Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa u omogućavanju izvoza nekih bh. proizvoda, u prethodnom periodu i na odmjereno državničko ponašanje u nekim spornim situacijama u odnosima sa susjedima. Ili na harmonizaciju krivičnog zakonodavstva BiH sa međunarodnim pravom, koja je rezultirala skidanjem BiH sa „sive liste“ Moneyval-a i FATF-a. No… prilike u zemlji, i često tek uskostranački i lični interesi, i politike koji tuđi uspjeh smatraju prijetnjom, a svoj opstanak baziraju na proizvodnji sukoba, stoje kao nepremostiva prepreka značajnijem napretku.
NEGATIVNE POSLJEDICE IMALO JE I NEPRIHVATLJIVO DUGO TRAJANJE PROCESA DEFINISANJA I USVAJANJA „MEHANIZMA KOORDINACIJE“, POGOTOVO IMAJUĆI U VIDU DA JE TO BIO JEDAN OD GLAVNIH USLOVA ZA PODNOŠENJE KREDIBILNE APLIKACIJE ZA ČLANSTVO U EU. Usklađen pristup u razvoju politika i koordinacije između različitih dijelova uprave, još uvijek, u velikoj mjeri izostaje. No, ovih dana je usvojen dugo čekani Strateški okvir za reformu javne uprave u BiH, što je obaveza proistekla iz procesa pridruživanja i na potrebu čijeg usvajanja je upozorila Evropska komisija.
NAJZNAČAJNIJI PROBLEM KOJI JE VM BIH IMALO U TOKU RADA U OVOM MANDATU, I NAJVEĆI PAD U ODNOSU NA PRETHODNI MANDAT, TIČE SE REALIZACIJE ZAKONA. Za skoro pune 4 godine, utvrđeno je svega 77 različitih zakona. Što je za čak 27% manje od rezultata u prethodnom mandatu, koji je takođe bio opterećen ozbiljnim političkim krizama i nestabilnim odnosima koalicionih partnera. Pri tome tek 20, od 77 utvrđenih, su novi, tzv. temeljni zakoni. Ostalo su tek izmjene i dopune postojećih zakonskih akata. NISKA REALIZACIJA ZAKONA, POGOTOVO TEMELJNIH, DONEKLE JE KOMPENZIRANA ZNAČAJNIM RASTOM UTVRĐENIH STRATEGIJA. U aktuelnom mandatu utvrđeno je 25 različitih strategija, što je za 10 više nego u prethodnom. Upornim radom i kompromisima (uz principijelnost EU), slomljen je dugogodišnji iracionalni otpor iz RS-a, koji je, u godinama iza nas, građane ove zemlje koštao stotine miliona eura bespovratne pomoći iz predpristupnih fondova Evropske unije. NA POČETKU 2018. GODINE, KONAČNO JE NA VIJEĆU MINISTARA UTVRĐENA I U PARLAMENTU USVOJENA STRATEGIJA RURALNOG RAZVOJA. Tako BiH više neće biti jedina zemlja u regiji koja ne povlači novac iz pretpristupnih fondova za svoje poljoprivrednike, s obzirom da je proteklih godina, zbog
nepostojanja navedene strategije, ugrožavala vlastitu poljoprivrednu proizvodnju i skoro petinu radnih mjesta, koliko ih, po procjenama, ima u sektoru poljoprivrede. NA SAMOM KRAJU MANDATA (U AVGUSTU 2018.), UTVRĐENA JE, KONAČNO, I STRATEGIJA RAZVOJA ENERGETSKOG SEKTORA U BIH. Vijeće ministara BiH je, na prijedlog Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, donijelo Odluku o usvajanju Okvirne energetske strategije BiH, čime se stvaraju uslovi za povlačenje IPA i WBIF sredstava za energetiku, te, za privlačenje drugih ulagača u energetski sektor BiH. JOŠ JEDNA STRATEGIJA, ČIJE JE NEPOSTOJANJE ZEMLJU OSTAVLJALO BEZ OGROMNIH KOLIČINA NOVCA JE STRATEGIJA PROMETA. Ova strategija je usvojena negdje sredinom aktuelnog mandata (u drugoj polovini 2016.) ali tek pod prijetnjom da će ukoliko se strategija ne donese do određenog datuma, zemlja izgubiti inicijalno 130 miliona eura, kao i mogućnost apliciranja za bilo kakav drugi projekat u narednih godinu dana. NO, JOŠ UVIJEK NISU OTKLONJENE SVE PREPREKE I PROBLEMI KOJE POLITIČKI ODNOSI U ZEMLJI PRAVE DRŽAVI I NJENIM GRAĐANIMA. NEUSVAJANJE ODREĐENIH AKATA DOVODI DO KRŠENJA OBAVEZA KOJE IMAMO PREMA RAZLIČITIM MEĐUNARODNIM ORGANIZACIJAMA. BiH, npr. još uvijek nije ispunila sve obaveze iz ugovora o Energetskoj zajednici, a podsjetimo da je BiH prva zemlja članica Energetske zajednice kojoj su, svojevremeno, zbog neispunjenja obaveza iz spomenutog Ugovora, bile uvedene sankcije. Takođe,… ZBOG UNUTRAŠNJIH POLITIČKIH PROBLEMA, BIH JE, U JULU 2017. BILA AKTER SVOJEVRSNOG MAĐUNARODNOG SKANDALA, KADA, NA SAMITU ZEMALJA ZAPADNOG BALKANA U TRSTU, JEDINA NIJE POTPISALA UGOVOR O PRISTUPANJU TRANSPORTNOJ ZAJEDNICI. Nakon što je Vijeće ministara u septembru 2017. utvrdilo prijedlog Ugovora a Predsjedništvo BiH isti odobrilo, Ugovor je, ipak, u drugoj polovini septembra, potpisan. Čime je ispunjen preduslov za korištenje već odobrenih, značajnih, sredstava, za nekoliko važnih infrastrukturnih projekta. IONAKO SKROMNI REZULTATI VIJEĆA MINISTARA, U REALIZACIJI ZAKONA, DODATNO SU OBESMIŠLJENI ODNOSOM PARLAMENTA. Od 77 zakona utvrđenih na Vijeću ministara u aktuelnom mandatu, u Parlamentu je usvojeno manje od polovine – svega 35! 22 su odbijena, obustavljena im procedura, povučena ili vraćena na doradu. Dok je 17 zakona utvrđenih na VM, u aktuelnom mandatu, nerazmatrano u Parlamentu (do 30.06.2018.). VM BIH JE, TOKOM MANDATA, UPORNO KASNILO SA IZVRŠENJEM ZAKONSKIH I POSLOVNIČKIH OBAVEZA OKO DONOŠENJA OBA KLJUČNA AKTA ZA SVOJ RAD. Nijedan godišnji program rada Vijeća ministara nije, u ovom mandatu, utvrđen prije početka godine na koju se odnosi. A nacrt budžeta institucija i međunarodnih obaveza BiH ni za jednu godinu ovog mandata nije utvrđen do 15. oktobra, čime je onemogućavano i da Predsjedništvo BiH blagovremeno ispuni svoj dio obaveza u vezi budžeta. PROBLEMI U KOORDINACIJI RAZLIČITIH NIVOA VLASTI, OPSTRUKCIJE MOTIVISANE USKOSTRANAČKIM INTERESIMA, TE, SPOROST PRILIKOM USUGLAŠAVANJA ODLUKA KROZ TZV. ”MEHANIZAM KOORDINACIJE”, POSEBNO SU DOŠLI DO IZRAŽAJA PRILIKOM KREIRANJA ODGOVORA NA PITANJA IZ UPITNIKA EUROPSKE KOMISIJE. Podsjetimo, ono za šta je Makedoniji, Albaniji i Crnoj Gori trebalo 4 mjeseca, Hrvatskoj 3, Srbiji 2, BiH je uspjelo tek nakon 15. AKCIONI PLAN ZA REALIZACIJU REFORMSKE AGENDE SE IMPLEMENTIRA ZNATNO SPORIJIM INTENZITETOM OD PLANIRANOG. Umjesto da se posao polako privodi kraju, i pravi novi akcioni plan, za novi ciklus reformi, ni jedan nivo vlasti nije ni blizu ispunjenja zadatog cilja. Na državnom nivou ostalo je nerealizovano više od četvrtine planiranog ovim akcionim planom. MEĐU NEREALIZOVANIM STRATEGIJAMA, KOJE SU BILE PLANIRANE TOKOM AKTUELNOG MANDATA, GODIŠNJIM PROGRAMIMA RADA VIJEĆA MINISTARA, JE I STRATEGIJA ZA BORBU PROTIV DISKRIMINACIJE U BIH. Pri čemu je, bez sumnje, zanimljivo, da strategiju za borbu protiv diskriminacije treba da donesu institucije koje i same vrše diskriminaciju – Vijeće ministara na polnoj osnovi, a PS BiH na nacionalnoj. Podsjetimo, naime, da Vijeće ministara krši Zakon o ravnopravnosti polova, koji propisuje da je najmanja zastupljenost jednog pola u sastavu institucije 40% i da se sve drugo smatra diskriminacijom, a PS BiH i dalje krši presudu Međunarodnog suda za ljudska prava i u Domu naroda nema mjesta za pripadnike tzv. „Ostalih“. CENTRI CIVILNIH INICIJATIVA POZIVAJU NA POŠTOVANJE PRINCIPA PRAVNE DRŽAVE I VLADAVINE PRAVA. Živimo u zemlji u kojoj institucije vlasti, masovno, ne poštuju zakone i Ustav ili odluke ustavnih sudova. Čitav niz presuda ustavnih sudova godinama, pa i decenijama, stoji neimplementiran, na različitim nivoima vlasti. Bez ikakvih posljedica po odgovorne. A aktuelni skandal sa izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku BiH i indolentnost vlasti u ovom slučaju, još jednom pokazuje da o ovoj zemlji i njenim građanima često mnogo više od njenih političara, kojima je to ustavna dužnost i skupo plaćena poslovna obaveza, brinu predstavnici međunarodne zajednice. Umjesto izgradnje pravne države, dio ovdašnjih političara radi sve kako ona ne bi nikada zaživjela i kako bi se urušilo i ono što je dosad urađeno na ovom planu.
