Na mjesto masakra koji se prije 23 godine dogodio u ulici Mula Mustafe Bašeskije do broja 64, kod ulaza u Gradsku tržnicu u Sarajevu, danas su brojne delegacije svih nivoa vlasti, predstavnici nevladinog sektora, te članovi porodica i prijatelji položili cvijeće i odali počast ubijenim sugrađanima, javlja Anadolu Agency (AA).
Na današnji dan 1995. godine, s agresorskih položaja iz pravca Trebevića ispaljena je minobacačka granata kalibra 120 milimetara, koja je pala na ovo mjesto i ubila 43, a teže i lakše ranila 84 građana Sarajeva.
Predsjedavajuća Skupštine Kantona Sarajevo Ana Babić izjavila je kako su ovakva sjećanja uvijek bolna i svježa.
”Međutim, na ovim mjestima, kada na vratima istine povijesti našeg grada treba nešto da kažemo, mislim da je tišina najbolja i grijeh bi bilo da bilo šta kažemo i da puno govorimo. Tišina je najbolji govor”, rekla je Babić.
Predsjednica Udruženja civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo Senida Karović rekla je da je masakr koji se desio prije 23 godine kod sarajevske Gradske tržnice poseban i da se razlikuje od drugih po tome što su poslije njega uslijedili napadi NATO snaga na srpske položaje oko Sarajeva.
“Međutim, ono što mene jako boli je da veliki broj građana Sarajeva polako potiskuje našu blisku prošlost. Ne smijemo to raditi. Ne trebamo to raditi. Trebamo njegovati kulturu sjećanja, ako ne zbog nas, onda zbog generacija koje dolaze”, rekla je Karović koja je podsjetila kako je Sarajevo bilo opkoljeno 1.425 dana.
Tokom tog perioda poginulo je više od 11.000 sugrađana, od toga 1.601 dijete.
Smatra kako ove činjenice govore o silini agresije koja se sručila na grad.
”Moramo obilježavati, moramo opominjati, moramo se sjećati. A sve je u interesu budućih vremena. Opominjati svaki dan moramo. Ne smijemo se svetiti i ne trebamo se svetiti. Međutim, zaboraviti nikada ne smijemo“, poručila je Karović.
Predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva Fikret Grabovica podsjetio je kako su u maskru kod Gradske tržnice poginula i tri dječaka uzrasta 13, 15 i 16 godina.
”Oni su u to vrijeme ovdje došli da bi nabavili ili kupili nešto od hrane u tom periodu kada je bila potreba. Ovdje je bio stravičan zločin. Mogu da kažem da je u to vrijeme opsade grada, na djelu bio fašizam. Zapravo zločinci su građane Sarajeva ubijali iz mržnje, nagonom fašističkih ubica. Mogu kazati da je Sarajevu u to vrijeme bio namjenjen genocid kao što je u Srebrenici i još nekim drugim mjestima u BiH”, podsjetio je Grabovica koji je dodao kako su hrabrost građana i Armije RBiH spriječili zločince u njihovoj namjeri.
Smatra kako je tragično da se danas neki od zločina negiraju. Misli kako bi na mjestima obilježavanja godišnjice trebalo biti na hiljade građana zbog kulture sjećanja čiji značaj za grad i zemlju, dodaje, pojedini građani ne razumiju.
Na današnji dan 1995. godine, od dejstava minobacačke granate poginuli su: Omer Ajanović, Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda Brkan-Kruščica, Vera Brutus – Đukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković, Alija Dževlan, Najla Fazlić, Rijad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Herceglić, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar, Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović, Ajdin Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žiga.
Damir Malagić koji je tada imao 15 godina i radio u Gradskoj tržnici uspio je preživjeti masakr. Prodavao je svijeće, kada su dvojica prijatelja došla do njega. Prijatelji Dario i Adnan su poginuli.
”Dario je podlegao do bolnice, ali ja sam vidio taj prizor. Izašao sam da vidim šta se s njim dešava. Prodavao sam svijeće u ratu. Detonacija me bacila u zrak. Raspalo se sve. Ustao sam, izašao pred vrata da vidim šta se dešava. Međutim, vidio sam taj prizor koji mi je ostao u sjećanju”, dodao je prisjećajući se mrtvih ljudi koji su ležali na zemlji dok su preživjeli panično trčali.
Smatra kako nema zaborava i da se tog dana sjeća kao da je jučer bio.
