Razgovarali smo sa Dijanom Duvnjak, magistricom Komunikologije i trenericom komunikacijskih vještina o unapređenju vještina neophodnih za uspješno poslovanje. U poslovnom se svijetu, globalno, cijene komunikacijske, pregovaračke, liderske vješine, odnosno sposobnosti koje opisuju sintagmu soft skills; i te se vještine ocjenjuju prioritetnima, presudnima za uspjeh – bez obzira o kojoj oblasti poslovanja se radi.
Uprkos tome, čini se da samo unapređenje odnosno konkretno ulaganje u poboljšanje ovih vještina nije dovoljno. Zašto je to tako?
Dijana: Kompanije širom svijeta organiziraju različite treninge za svoje uposlene. Uzmemo li u obzir količinu posla i pritisak koji podnose uposleni/e na radnim mjestima, ti se treninzi nerijetko kreiraju tako da predstavljaju “odmor” od posla pa tu onda govorimo o team building programima koji znače kratkoročni predah i zbližavanje među kolegama i kolegicama s ciljem kreiranja ugodnije radne atmosfere. Osim toga, korporativni treninzi mogu se odnositi na usavršavanje tehničkih vještina neophodnih za obavljanje određenih poslova. Uz sve to, dešava se da onda za usavršavanje takozvanih soft skills nema novca, jer se ne posmatraju kao prioritet iako su presudne za poslovanje. Zašto je to tako? Unapređenje ovih vještina podrazumijeva promjenu ponašanja, a to ne možemo očekivati nakon jednog ili dva treninga. I onda kada nam je nešto “daleko” i ne možemo jednostavno zamisliti skore efekte ili efekte uopće, imamo tendenciju da to ne posmatramo kao prioritet, već se fokusiramo na ono što će brzo dati rezultate i što nam u tom trenutku djeluje pristupačnije. Lideri/ke koji unapređenje komunikacijskih vještina naprimjer, postave kao prioritet – vizionari/ke su koji su u stanju gledati dalje u budućnost i voditi ljude prema uspjehu sa čvrstim temeljima. To je poslovanje “narednog nivoa”, gdje se “ljudske” vještine stavljaju na prvo mjesto. Hoću reći da je stavljanje ljudi na prvo mjesto jedino ispravno. Ljudski je resurs najvrjedniji. Nekim kolegama/icama smeta što ljude uopće nazivamo resursom. Ja ipak mislim da je to mudro, jer tako skrećemo pažnju na “ljudsku” komponentu u poslu i onda je uvrštamo u planiranja i vidljiva nam je kao element poslovanja, te nam se ne podrazumijeva.
Na koji način onda treba pristupiti razumijevanju ovog problema?
Dijana: Upravo u situacijama kada je teško zamisliti ili izmjeriti značaj unapređenja komunikacijskih vještina naprimjer, možemo govoriti o podacima kompanija širom svijeta koje na godišnjem nivou gube milijarde dolara zbog neučinkovitog rada uslijed nezdrave komunikacije, konflikata kao posljedice neasertivne komunikacije te bolovanja ili čak sudskih parnica među kolegama itd. Već sam govorila o tome kako se uspjeh kod unapređenja vješina ne može očekivati preko noći, no prvi korak je osobna motivacija. Nažalost, ne možemo očekivati bilo kakvo unapređenje ovakve vrste ako individua nije motivirana i spremna da radi na sebi, odnosno da razumije važnost ulaganja u usavršavanje vještina. I tek kada vidimo brojke, izgubljen novac, statistiku koja djeluje zastrašujuće – pomislimo kako treba nešto promijeniti. Organizacije sve više angažiraju trenere/ice komunikacijskih vještina kako bi sanirali nastalu štetu. No mi više uživamo radeći na programima preveniranja. U tom smislu, zagovaranje prevencije je važno kao i razgovor o primjerima dobre prakse. Mnogo toga što mi, ljudi, radimo može biti bolje, kvalitetnije. Odnosno, ne mora biti onako kako je u datom trenutku. Zbog ograničenih sposobnosti da to uvidimo, dragocjeno je da dijalog o tome da može bolje širimo na sve moguće načine i nudimo primjere koji će poslužiti kao referentne vrijedosti. Kompaniju/organizaciju čine ljudi – ako su ljudi nezadovoljni i svakodnevno su u nezdravom komunikacijskom okruženju, ne mogu se razvijati niti pokazati svoje potencijale. U tom smislu, nije realno ni da kompanija očekuje dobre rezultate poslovanja. Mogu vam jednostavno približiti vrijednost čovjeka za jednu organizaciju; vjerujem da nam se svima bar jednom desilo da zbog nekoga ko je bio ljubazan i vješt u svom poslu, izaberemo da potrošimo novac za proizvod ili uslugu upravo u kompaniji gdje smo naišli na takvu osobu.
Kako se to, zapravo, unapređuju komunikacijske vještine ili neke druge vještine za uspješno poslovanje?
Dijana: Postoje različiti programi koji obećavaju soft skills usavršavanje. Spomenula sam motivaciju kao prvi uvjet uspjeha kod poboljšanja bilo koje vještine. Kada je taj uvjet osiguran, učinkovit program podrazumijeva smjernice za dugoročnu praksu, a sve to se zaokružuje pravilnom povratnom informacijom budući da se unapređenje “ljudskih” vještina i dešava u odnosu na ljude. To ne može samo sebi biti svrha niti nam koristi ako nismo u interakciji. A ljudi su različiti i jedan koncept ne mora odgovarati svima, naprotiv. Može čak nanijeti štetu kada nije prilagođen osobnosti onoga kome je program unapređenja namijenjen, od posljedica po samopouzdanje do uzalud potrošenih novaca i izgubljenog povjerenja u metode usavršavanja uopće. Ljudi mi često govore kako vjeruju da nije sve vještine moguće unaprijediti i skeptični su kada razgovaramo o programima unapređenja komunikacijskih vještina. I to je tačno – ako nemamo ispunjen prvi uvjet, uvjet motivacije. Uz motivaciju, sve se vještine mogu unaprijediti, zato su tu. Nepregledan je broj sjajnih stvari koje ljudi svakodnevno rade i briljantnih ideja do kojih dolaze, o kojima nemamo pojma. Nerijetko je razlog tome strah od javnog govora naprimjer, koji izravno utiče na (poslovni) uspjeh, odnosno sabotira ga. A mnoštvo je ljudi koji svoje karijere zasnivaju na tome da se obraćaju drugima odnosno njihov uspjeh ovisi o tome. To je, recimo, jedna od stvari koju treninzi unapređenja komunikacijskih vještina mogu tretirati.
Kakva komunikacija je najbolja komunikacija?
Jedostavno, najbolja komunikacija je asertivna. Kada njegujemo balans u svojim interakcijama, poslovnim ili privatnim (zapravo je asertivnost univerzalna, tehnike koje možemo vježbati za asertivno ponašanje se ne razlikuju za poslovni ili privatni život – samo se balansira na drugi način, u odnosu na datu situaciju) težimo ka win-win položaju. Asertivna komunikacija zasniva se na tom balansu, gdje se istovremeno vodi računa o sopstvenim te o potrebama drugih s kojima smo u interakciji. To znači da tražimo ono što nam treba no svjesni smo da to ne moramo nužno dobiti. Kada u svakom trenutku svi koji su u interakciji pristupaju asertivno, znači da se odriču apsolutne želje za ispunjenjem zahtjeva kako bi se osiguralo zdravo komunikacijsko okruženje. Nećemo uvijek dobiti sve što želimo i to je uredu. U suprotnom smo u iskušenju da budemo agresivni u komunikaciji i da činimo da se drugi ljudi ne osjećaju dobro. Mnogo ljudi nije ni svjesno načina na koji komunicira. Zajednički nam je zadatak da onima koji su agresivni u svojoj komunikaciji skrenemo pažnju na to i zauzmemo se za one koji su u komunikaciji toliko pasivni da nisu u stanju odbraniti svoje stavove. Tako se kreira “asertivni kolektivni imunitet”, i jedino tako se mogu umanjiti posljedice agresivne komunikacije. Kada govorim o posljedicama, nipošto ne mislim samo na trenutne neugodnosti ili konflikte. Šteta po mentalno zdravlje je također nešto o čemu ne razmišljamo niti se o tome govori – jer nismo sposobni dovesti u vezu lošu komunikaciju s takvom posljedicom. Ljudima je, također, teško objasniti kako se osjećaju – i to je sasvim prirodno, s obzirom na to da su centri u našem mozgu za emocije i komunikaciju na različitim mjestima. I na tome se može raditi, kako u konačnici ne bismo bili frustrirani jer nismo mogli objasniti svoje osjećaje ili potrebe, bilo prema nadređenom u poslu, bilo svom/joj uposlenom/j, partneru/ici itd. Kada tu frustraciju prikupljamo duže vrijeme, naše mentalno zdravlje je ugroženo a time i sve oblasti našeg djelovanja.
(Trafika.ba)
Agencija za komunikacije EBBE COMMS u saradnji sa platformom HitoSkills, organizuje učinkovite interaktivne treninge, skrojene po mjeri, za unapređenje komunikacijskih vještina, na našem i na engleskom jeziku.
U nastavku možete pogledati šest paketa interaktivnih treninga, od kojih se svaki kreira prema potrebama i mogućnostima učesnika, a koji garantuju promjenu ponašanja kod učesnika. Moguće ih je i međusobno kombinovati. Saznajte više.
