“Na ovim prostorima ljudi su skloni vrlo brzo zaboravljati, i mi sad vidimo da nije prošlo 20 godina od nekih događaja a već se to smatra dalekom prošlosti i pokušava se napraviti revizija historije, prikazati onako kako zaista nije bilo”, kaže advokat Anto Nobilo u intervjuu za BIRN – Justice Report.
Prema njegovim riječima, najpozitivnija stvar jeste to što je Tribunal optužio ili osudio osobe koje nacionalni sudovi ili tužilaštva nikad ne bi ni optužili ni osudili i koje bi, da nisu uhapšene i sprovedene u Hag, vjerovatno bile velika prijetnja za demokratizaciju tih država.
S druge strane, najslabija tačka Tribunala, prema Nobilu, jeste to što nije uspio da doprinese pomirenju naroda u bivšoj Jugoslaviji, gdje je još uvijek “jedan čovjek na jednoj strani heroj, a na drugoj zločinac”.
“Primarna zadaća svakog suđenja je da krivca stigne zaslužena kazna. Međutim, uvijek postoji generalna prevencija – poruka društvu da se takve rabote ne isplate. Ako nekog silovatelja dovedete na sud i izložite sve činjenice i proglasite ga krivim, cijelo susjedstvo će okretati od njega glavu. Neće biti kažnjen samo odlaskom u zatvor, nego će biti prezren od okoline. Međutim, kroz ratne zločine to se, nažalost, nije desilo”, objašnjava Nobilo.
On smatra da je jedan od razloga za to jezička i geografska udaljenost Tribunala i to što je premalo djelovao prema regionu i narodima koji tu žive.
“Stiče se dojam pokušaja nekakve imperijalne pravde, gdje će velike sile napraviti jedan sud i suditi tamo nekim urođenicima na Balkanu. Hrvatski / srpski / bosanski nije službeni jezik. Tribunal je trebao biti smješten fizički na tlu bivše Jugoslavije, po meni, najlogičnije u Sarajevu, nekakvom središtu geografskom, kao što su saveznički sudovi za Njemačku bili u Nürnbergu, a za japanske fašiste u Tokiju. Nije to bilo slučajno, nego da pošalju poruku”, ističe Nobilo.
On smatra da bi istina koja se utvrđivala u Hagu lakše doprla do običnog čovjeka i uticala na njegovu svijest da osuđuje zločin bez obzira s koje strane bio napravljen – da je Tribunal radio i sudio na tlu bivše Jugoslavije.
Prema Nobilu, Tribunal bi optužio hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana, ministra odbrane Gojka Šuška i načelnike Glavnog štaba Janka Bobetka i Červenka, da nisu umrli.
“Hrvatska je, pod navodnim znacima, imala sreće, jer da je optužen Tuđman, ne znam šta bi se desilo i ko bi ga se usudio hapsiti i poslati u Hag. Kad kažemo da su Hrvati dobro prošli, moramo imati u vidu da je Tribunal onaj koncept optužnice koji je bio predviđen za politički vrh preselio na generale, i to je bio osnov poraza koje je Haško tužilaštvo doživjelo. Niko iz Hrvatske za zločine u ovom ratu na tlu Hrvatske nije odgovarao, i to će tako ostati”, navodi Nobilo.
On smatra da je Haško tužilaštvo strategiju optuživanja zasnovalo na procjenama američke Centralne obavještajne agencije (CIA) da je srpska strana bila odgovorna za 70 posto zločina, hrvatska 20, a bošnjačka deset posto.
“Što se tiče Srbije, oni kažu: ‘Mi smo najviše optuživani’, a ja bih postavio jedno kontrapitanje: ‘A niste li možda i najviše krivi pa ste najviše optuživani?’”, kaže Nobilo.
Zagrebački advokat smatra da još uvijek ne postoji prava politička volja za procesuiranje ratnih zločina, kao što se goni korupcija u Hrvatskoj.
“Ako su se nedvojbeno utvrdili zločini u ‘Oluji’, ako se utvrdilo da Gotovina i Markač nisu krivi, a onda znači da je neko kriv. Logično je postaviti pitanje zašto svi zločini u ‘Oluji’ nisu pokriveni nacionalnim postupcima. To su grijesi nacionalnih sudova. Zapaljeno je 16.000 objekata, dosta starijih ljudi je ubijeno”, navodi Nobilo.
Radeći prvih godina u Tribunalu, on je stekao utisak da je Haško tužilaštvo, vjerovatno u dogovoru s “ključnim silama Engleskom i Amerikom”, imalo ritam i pravac optuženja kako je to u određenom momentu odgovaralo političkoj situaciji.
“I u izboru mete i u izboru koliko ljudi će iz kojeg kraja uzeti, mislim da je bilo političke manipulacije. Međutim, kad stvar dođe na sud, u pravilu se sudi u skladu s pravilima postupka. Naravno da ta pravda nije bila u početku posebno dobra, jer prva generacija sudaca nisu bili profesionalni suci”, kazao je Nobilo.
Prema njegovim riječima, ispočetka ni standardi Tribunala nisu bili dobri.
“Zbog toga ste imali dramatične greške kao kod Blaškića, gdje sam branio, a koji je bio osuđen na 45 pa na devet godina. S vremenom su oni to mijenjali i dolazilo je sve više profesionalnih sudaca, tako da su suđenja sve bolja bila. Ali ne želim vjerovati da je politika mogla na neki ključan način uticati da se sudi ovako ili onako”, navodi Nobilo.
On smatra da je Tribunal za svoj rad zaslužio ocjenu tri, ali s obzirom da je radio u teškim okolnostima i nije imao svoju policiju ni obavještajnu službu – može dobiti tri plus do četiri, prenosi Birn.
