Svoje strahove, lijepe trenutke, brige, sjećanja na prve dane u djetinjstvu njihove djece, iskustva s djecom, okolinom i porodicom i sve ono što čini roditeljstvo podijelili su u utorak u prostorijama Networksa učesnici i gosti kampanje #SuperTate kojom je UNICEF u BiH ove godine prvi put obilježio 17.06 – Dan očeva, kako bi se naglasila važnost uloge očeva u odrastanju, posebno u prvih 1000 dana djeteta.
Uz razgovor je postavljena i izložba “BhTate” autora Almira Panjete koju je ranije radio sa Švedskom ambasadom u BiH povodom inicijative koja je promovirala značaj roditeljskog odsustva za očeve, a koja se prirodno uklopila i u kampanju obilježavanja Dana očeva.
Prvi je na događaju o iskustvima roditeljstva u svom stilu govorio sociolog i analitičar Srđan Puhalo:
“Kada se kod nas rodi beba, otac postaje najvažnija sporedna stvar na svijetu, a mama sve preuzima, dolazi punica, dolazi vasa mama i tvoj jedini posao je da ih slušaš”, kazao je prepričavajući neka od iskustava Puhalo, dodajući kako je i pored određenih uvriježenih stavova u našem društvu uloga oca ipak veoma bitna te da ne smije biti zanemarena:
“Iskreno, kada se rodilo nešto malo, krhko i nejako i došlo u našu kuću, plašio sam se da ga uzmem. Kako dijete počinje da raste, raste i razvija se naš odnos, sve više se druimo, igramo, provodimo vrijeme zajedno, a kada prestaje da doji mama nas prvi put ostavlja same na pet dana i taj strah hoću li se sa svim snaći bio je nepopisiv, ali sam ga prevazišao i sve je prošlo odlično”, ispričao je Puhalo poručivši mladim tatama da provode što više vremena za djecom, igraju se i budu im podrška u odrastanju.
Novinar BHT-a Muhamed Mizić kazao je kako je uz svoju kćerku Dalidu od samog početka koji je, prema njegovom mišljenju, prije samog rođenja djeteta.
“Postajemo očevi onog momenta kad supruga kaže da je trudna, od onoga ‘jede mi se krofna… ne, ne, ipak ću hamburger…’ pa do rođenja i odrastanja. Prisustvovao sam i porođaju, I tu sam doživio nešto što nema metafore da se opiše, rađa se novi život, udiše zrak i živi…”, ispričao je Mizić.
Fikret Kubat iz Udruženja “Srce za djecu koja boluju od raka” kazao je kako ga ohrabruju inicijative poput ove i kako je bitno boriti se protiv stereotipa.
“Stereotipi i dalje postoje, ali vidim da se stvari pomjeraju. Lijepo je vidjeti ove fotografije očeva s djecom postavljene u ovom prostoru, i dobro je pričati o ovome. Iz našeg iskustva u Udruženju nije rijedak slučaj da se očevi više aktiviraju oko roditeljstva tek onda kada saznaju da je dijete oboljelo, iako bi to trebao biti slučaj od početka. Stvari se ipak pomjeraju, na počecima Roditeljske kuće tu sum ogle s djecom prisustvovati samo majke, ali kako su tu i očevi mislim da je mnogo bolje”, ispričao je Fikret Kubat dijeleći i svoju priču:
“Otac sam kćerke i sina, sada imaju 14 i 16 godina, kada je supruga bila sa sinom na liječenju u Beču ostao sam šest mjeseci s kćerkom i provodili smo kvalitetno vrijeme zajedno”, kazao je.
“Otac sam jedne kćerkice, i moj odnos s njom dijeli se na dva dijela – prvi do godine i pol, drugi od momenta kada smo saznali da ima poteškoće I da je u autističnom spektru. Bio sam uz nju u oba dijela, drugi jeste teži, svaki dan do zadnjeg momenta treba da bude isplaniran i po redoslijedu, i sretan sam što sam našao mjesto u njenom svijetu i što me je pustila da budem dio njenog života u kojem majka ipak zauzima prvo mjesto. Stalno smo zajedno i zajedno prevazilazimo sve poteškoće”, ispričao je svoju priču Zlatan Delić.
Reper Adnan Hamidović Frenkie ispričao je kako je odjednom postao “dvostruki otac” kada je supruga rodila blizanke.
“I sam sam prošao sve od ovoga, od punice, preko mame, do nekih strahova kako ću se snaći u ulozi oca, da li je to najbolje što mogu, trudio se da ne ponovim neke greške koje su naši roditelji s nama pravili. Na početku je to bilo mijenjaj pelene-dodaji flašicu, ali kako su počele da rastu i razvijaju se njihovi karakteri, kako sam osim fizičke sličnosti sa mnom kod njih video i neke sličnosti u karakterima, odnos je postajao dublji, pojavile su se neke druge brige i strahovi, ali I mnogo lijepih momenata kroz koje zajedno prolazimo”, ispričao je Frenkie.
O ulozi očeva govorio je i Emil Johansson iz Švedske ambasade:
“Sutra će biti puna tri mjeseca kako sam tata, i to je zaista jedan sjajan osjećaj i sa suprugom učestvujem i razgovaram o odrastanju našeg djeteta. Švedska vlada je feministička vlada, promoviramo prava, predstavljenost, zastupljenost i resurse žena, a kroz osnaživanje žena osnažuje se i društvo u cjelini. Ni u Švedskoj još nije uspostavljena potpuna ravnopravnost, ali je urađeno mnogo, prije 30-40 godina pokrenuta je javna debata u društvu na tu temu, i sve je počelo sa očevima I majkama koji su bili pioniri tog procesa i danas očevi u Švedskoj u velikoj mjeri ravnopravno koriste porodiljsko odsustvo i vrijeme provide sa svojom djecom”, kazao je Emil Johansson.
Diskusiji se priključila i Lamija Silajdžić asistentica na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, koja je ispričala iskustvo njenog muža koji je koristio porodiljsko odsustvo.
“Ja sam krenula na posao, i moram priznati da se super tata super snašao. Čak smo u tom period generalno svi skupa provodili jako mnogo vremena zajedno kad bih došla s posla, dok sam na poslu nije bilo stalnih poziva šta I kako, i sve je prošlo odlično. Naravno da je bilo predrasuda iz okoline tipa ‘Gdje će muško na porodiljsko?’ I nekada čudnih pogleda kad dođe po naknadu i kad shvate da nije došao u ime supruge već za sebe, ali na to se nismo puno obazirali I imamo iza sebe jedno sjajno iskustvo”, ispričala je Lamija Silajdžić, a učešće je uzela i Anida Dudić, asistentica na FPN-u Odsjek za Socijalni rad u Sarajevu kazavši kako joj je drago prisustvovati jednom “ovako neobičnom događaju”.
“ Posebno ističem ‘neobičan događaj’ jer je u bosanskohercegovačkom društvu još uvijek čudno pričati o brižnom tati, tati koji je privržen djeci jer tate češće predstavljamo inferiorne, nezainteresovane, pa čak ponekad i manje kompetentne za odgoj . Priče tata koje sam danas ovdje čula i fotografije koje vidimo mi govore suprotno – ni na jednoj slici nisam vidjela krutog i rigidnog tatu, već tatu punog ljubavi. Tate na fotografijama su dokaz da tata može biti super tata i da može podjednako voljeti kao i mama”, kazala je Anida Dudić.
Predstavnica UNICEF-a za BiH Geeta Narayan također je ispričala neke priče o odnosu djece I tate tokom odrastanja, i značaju ‘malih momenata’:
“Nekada je dovoljno nasmijati dijete kad je uplašeno, poigrati se s njim, i za to vam ne trebaju neke preskupe igračke. UNICEF koristi ovu priliku da privuče pažnju na ono što je suštinski važno i često potcijenjeno, a to je uloga koju očevi igraju u životima svoje djece, s naglaskom na prvih 1000 dana života djeteta”, kazala je Geeta Narayan.
“U zadnjih nekoliko sedmica, očevi u BiH su nam rekli koliko duboko brinu o svojoj djeci i podijelili nade, težnje i snove koje imaju za svoju djecu. Predložene intervencije će ići daleko u pravcu podrške očevima i porodicama uopšte, kako bi se obezbijedilo sigurno, stimulativno i njegujuće okruženje za svako dijete u BiH. Naša djeca ne zaslužuju ništa manje od toga”, potcrtava Geeta Narayan.
