Izbjeglička kriza koja je zahvatila Evropu podsjetila je i na izbjeglički problem koji se i dalje nastavlja na Balkanu. I pored toga što je od pojave ovog problema koji se javio na prostorima bivše Jugoslavije, prošlo više od 25 godina, izbjeglice u zemljama zapadnog Balkana i prisilno raseljena lica kojih je oko 450 hiljada i dalje čekaju na pronalazak rješenja. Iako Srbija, Hrvatska, Crna Gora i BiH pokušavaju učiniti zajedničke korake povodom pronalaska rješenja po ovom pitanju, još uvijek nisu postigli ništa konkretno.
Ratovi koji su se 90-tih godina dogodili na prostorima bivše Jugoslavije u velikoj mjeri su uticali na strukturu populacije zemalja regije. Kao što su uzrokovali smrt na stotine hiljada ljudi, ratovi su bili uzročnici da oko 3 miliona ljudi stekne status izbjeglice ili raseljenog lica. Od polovine 90-tih godina do sada oko 2,5 miliona ljudi vratilo se na svoja ognjišta, dok se većina ostalih nema više gdje ni vratiti.
Prema podacima Visokog komesarijata UN-a za izbjeglice, 73.500 izbjeglica i raseljenih lica u četiri balkanske zemlje živi ispod granice siromaštva. Od toga 45 hiljada živi u Srbiji, 14 hiljada u BiH, 8.500 u Hrvatskoj i 6 hiljada u Crnoj Gori. Poznato je da jedan dio ovih lica pokušava preživjeti tako što prosi po ulicama.
Srbija je zemlja zapadnog Balkana koja se susrela sa najvišim prilivom izbjeglica. Naime, pretpostavlja se da je tokom 90-tih godina oko 700 hiljada ljudi sa prostora bivše Jugoslavije izbjeglo u Srbiju. Bivši srpski lider Slobodan Milošević je u cilju svojih političkih interesa dugo vremena koristio Srbe koji su živjeli van Srbije i na taj način jedan dio njih uspio pretvoriti u izbjeglice. Prema podacima Srbije, danas u ovoj zemlji sa statusom izbjeglica živi 73.600 ljudi, i oko 200 hiljada ljudi porijeklom sa Kosova sa statusom raseljenih lica.
Najveći broj izbjeglica u Srbiji su ljudi izbjegli iz Hrvatske.
Prema podacima Udruženja izbjeglica hrvatskih Srba, oko 40 hiljada Srba tvrdi da u Hrvatskoj posjeduju kuće koje im se ne isporučuju.
Kada je u pitanju BiH, pretpostavlja se da je oko 500 hiljada, od ukupno 2,2 miliona ljudi koji su uslijed rata 1992-1995. godine bili primorani da napuste domove, sada već za stalno smješteno u stranim zemljama. Prema podacima koji su obrađeni krajem 2000-te godine, broj raseljenih lica u BiH iznosio je 556.214 ljudi. Marta 2005. godine samo 186 451 lice je upisano na listu raseljenih lica. Pretpostavlja se da se danas ovaj broj smanjio na oko 100 hiljada. Polazeći od ove činjenice, može se pretpostaviti da se jedan dio raseljenih lica u BiH nakon 2000-te godine vratio svojim domovima, da su se neki nastanili u mjestima gdje su se do tada nalazili, te da su neki otputovali u inostranstvo. Treba napomenuti i to da se u BiH nalazi oko 6 hiljada izbjeglica porijeklom iz Hrvatske.
Uslijed ratova koji su se dogodili 90-tih godina, broj onih koji su izbjegli u Crnu Goru iznosi oko 16 hiljada. Sa druge strane, tokom ovih ratova oko 1600 građana Kosova, uglavnom Roma, izbjeglo je u Makedoniju.
No, problem izbjeglica i raseljenih lica ne može se analizirati samo sa stava statističkih podataka. Na primjer, jedno lice se možda vratilo kući, ali život nastavlja zahvaljujući humanitarnoj pomoći. Ovi ljudi će najvjerovatnije prije ili kasnije opet krenuti putem imigracija. Poznato je da su neke osobe registrovale povratak samo da bi povratile svojinu i stekle pravo na njenu prodaju. Zbog svega toga, da bi se realizovao stalni faktor povratka u njega se trebaju uključiti i drugi elementi. Na primjer, trebaju se otkloniti problemi stanovanja, realizovati mogućnost zapošljavanja, osposobiti pogodni obrazovni uslovi, uspostaviti socijalno, pravno i političko osiguranje. U slučaju nedostatka bilo kojeg od ovih elemenata, proces povratka može biti ugrožen.
