Najnovija predstavljanja o usponu vodećih javnih kompanija u Bosni i Hercegovini, u etno dijelu Federacije Bosne i Hercegovine , koji se vodi pod nazivom BiH : BH Telecom i Elektroprivreda BiH su na granici fantastike.
Energetski sektor privrede koji se „ sklepan“ u tri etno vertikalno strukturisane kompanije pod nazivima : Republika Srpska, Herceg Bosna i Bosna i Hercegovine ( ono što je ostalo) predstavlja sliku i priliku asimetrične i nefunkcionalne države BiH na tragu integracija u uslovima liberalizovanog i dereguliranog tržišta.
Monopolska struktura vlasti u državi ima svoju matricu u energetskom sektoru koja se može mjeriti sa jedino relativnim pokazateljma efikasnost : ROA i ROE (stopu prinosa na imovinu i kapital).
Vlasnička i upravljačka struktura je u rukama etno nacionalno političkih interesenih skupina koja kontroliše sve pozicije upravljanja :od generalnog direktora do portira.
Obaveza da se proces restrukturiranja energetskog sektora završi do 1. januara 2015. godine je davno zaboravljena . S toga obaveza liberalizacija tržišta poprima sve odlike monopola čiji se rezultati poslovanja ispostavlja ju potrošačima u cijenama koje rastu i fakturama koje se plaćaju.
Kao uteg takvog stanja u energetskom sektoru su rudnici uglja koji su na granici propadanja; dok se obnovljivim izvorima energije prilazi selektivno na principu podobnih .Sama priča o novim i zamjenskim poizvodnim kapacitetima je na granici fantastike dok se zaboravlja osnovno ekonomsko pravilo ekonomije, obima i fiksnih i varijabilnih troškova. Upravo u složenim savremenim energetskim sistemima ekonomske zakonitosti postaju neupitne.
Taj izazov su imale savremene razvijene ekonomije, počev od najefikasnijeg sistema Norveške do modela koje su razvijale Njemačka, Engleska , Austrija, Italija; kao i zemlje bivšeg ex jedinstvenog tržišta SFR Jugoslavije : Slovenija i Hrvatska.
Apsurdnost cijele priče se graniči sa naučnom fantastikom na razini telekomunikacijskih operatera i kompanija koje su nastale na istoj matrici etno podjela pod okriljem javnog sektora entiteta i Distrikta Brčko. Prezentirani podaci o vrijednosti kompanije najvećeg operatera koji se zove BH Telecom pokazuje samo jednu stranu neracionalne distribucije dohotka na ravni dioničara i vlasnika .
Vremenska dimenzija o proteklih deset godina i milijardu KM u raspodjeli dohotka neumitno pada u novim uslovima liberalizacije i konkurencije. Odbrana monopola u telekomunikacijskom sistemu je nemoguća misija i zakonitost koja može obrnuti sliku ka pravom objektivnom stanju.
Ostvareni benefiti u ovim kompanijama koji su isplaćivani u visokim ličnim dohocima menedžmenta i zaposlenih, jednim dijelom, i raspoređenim dohotkom po osnovu dobiti , s druge strane, ostat će samo puka knjigovodstvena evidencija. S toga priča o prodaji državnog kapitala postaje toliko upitna kao i dilema „ jare i pare“. Očito da je teško ovo dvoje pomiriti jer bi se izmjenila cijela slika stanja počev od menadžmenta do obima i strukture zaposlenih.
Stoga najnovije priče o uspjehu u vodećim javnim kompanijama sve više naginju sudbini koja je zadesila bivše uspješne kompanije sa dominantnim državnim kapitalom . Kako su iste prešle put od „ zlatnih koka“ do „otrcanih koka“ ili manjinskih udjela državnog kapitala ( Fabrika duhana Sarajevo, Sarajevo osiguranje) , teško je se oteti utisku da se procesi ne odvijaju u tom pravcu.
Tako priča o uspjehu kompanija u „ moćnom“ energetskom i telekomunikacijskom sektoru sve više liči na „lanjski snijeg „ koji se otopio pod udarom proljetnih sunčanih zraka.
Ta priča u manjem entitetu je završena jer se efekat akvizicije ( prodaje) istopio u potrošnji .
Priča u većem entitetu tek slijedi i imaće ex post ( unazad) efekat pokrića svega što je potrošeno u posljednjih deset godina. Stoga će i efekti od mijardu KM iz komunikacijskog sektora i nekoliko desetina i stotina KM iz energetskog sektora, koji su se slili u džepove zaposlenih i dioničara poravnati u „ kusuru“ vrijednosti kapitala koji će teško dostići saldo izgubljenih dohodaka.
Na kraju će sve doći na isto jer u ovim slučajevima kada su u pitanju vitalni nacionalni infrastrukturalni kapaciteti vrijedi pravilo : „U perspektivi svi smo mi mrtvi“.
S toga i narandžasta boja sa loga BH Telecoma i trijumfalni istupi stranačko pozicioniranog generalnog direktora imaju zamućenu sliku sa bojom koja nije niti naranđasta niti ružičasta. Sve u svemu , u cijeloj priči ima i pravde jer smo na kraju svi siromašni jer živimo u siromašnoj državi sa najkomplikovanijim sistemom vlasti i javnog sektora privrede.
