Dvije godine nakon saobraćajne nesreće u kojoj je bila teško povrijeđena, te su doktori, kako bi joj spasli život, bili primorani da joj amputiraju lijevu nogu do koljena, košarkašica Nataša Kovačević je prije dvije nedjelje odigrala svoju prvu profesionalnu utakmicu, nakon povratka na teren.
“Osjećaj je zaista bio izvanredan i uživala sam na terenu. Reakcije su uglavnom bile pozitivne, svi su me podržavali. Ono što je mene najviše oduševilo jeste što je bilo puno navijača, da je došlo puno gledalaca da isprati utakmicu Crvena zvezda – Student, što je puno značilo meni, ali isto tako i djevojkama iz moje ekipe”, ispričala je košarkašica Crvene zvezde.
Kako je navela, prvi momenat na toj utakmici, odigranoj 11. novembra, bio je fascinantan, a ono što je njoj posebno drago jeste to što se vratila baš u Crvenu zvezdu te da joj se čini kao da te dve godine uopšte nisu ni prošle, kao da nikada nije ni odlazila.
Pri povratku u klub, prema riječima Kovačevićke, saigračice su je dočekale široko otvorenih ruku, a na treninzima se zabavljaju, druže i igraju, što i čini poentu svega ovoga.
– Odrasla u sportskoj porodici
Dvadesetjednogodišnja Nataša Kovačević potiče iz sportske porodice. Majka joj je nekadašnja košarkašica Crvene zvezde, koja je sa ovim klubom osvojila Kup šampiona, otac je trenirao rukomet, dok je brat počeo da trenira košarku.
“Mama je uvijek htjela da ja počnem da treniram odbojku zato što je ženstveniji sport bez kontakta, ali ja sam počela da treniram košarku 2002. godine kada je Jugoslavija igrala Svetsko prvenstvo u Indianapolisu i osvojila zlatnu medalju. Ja sam se zaljubila u Peđu Stojakovića i tako sam počela da treniram”, ispričala je Nataša.
Od 2008. do 2013. godine igrala je po raznim klubovima u Srbiji, a iz Zvezde je 2013. godine prešla u mađarski Đer, kako bi tamo igrala Euroleague, što predstavlja najviši rang takmičenja u Evropi i svim košarkašicama je pored ženskog NBA-a, san da igraju Euroleague.
Nažalost, tadašnja reprezentativka Srbije i košarkašica Đera, zbog nesreće koja se dogodila početkom septembra, pred početak sezone, u tom momentu svoj san nije uspela da ispuni.
– Pored porodice, vaspitavala me je košarka
.Nakon nesreće, kako je ispričala, Nataša nije razmišljala da će se ponovo baviti košarkom, sve do trenutka kada je prvi put potrčala sa sportskom protezom.
“Prvo sam razmišljala da idem korak po korak, da izađem iz bolnice, da počnem malo aktivnije da živim, kasnije je bilo da idem u teretanu, da malo šutiram, da počnem da trčim sa protezom za šetnju i sve je išlo korak po korak i to razmišljanje mi se apsolutno isplatilo”, navela je.
Navodeći da nije ni prestajala da trenira, jer je još iz bolnice bježala da šutira na koš i išla u teretanu, Nataša je rekla da joj se ideja da će početi da se bavi košarkom ponovo pojavila onog trenutka kada je stala na sportsku protezu u Parizu.
“Onda kada sam prvi put potrčala i shvatila da mogu i da skačem, da mogu da pravim cik-cak kretnje, apsolutno sam bila sigurna da će se pojaviti trenutak kada ću ja biti spremna da se vratim na teren”, rekla je Nataša i dodala da se to desilo u oktobru prošle godine, godinu dana nakon nesreće, a da joj je za povratak na teren, bilo potrebno još godinu dana.
“Ja volim da kažem da me je pored porodice vaspitavala i košarka, jer vi na terenu naučite da se borite, da se nikada ne predajete i to je ono što je bilo najvažnije u tim prvim trenucima. Ja sam odlučila da uopšte neću da se vraćam na to što je bilo, jer ako se vraćam ne mogu ništa da promenim i zašto bih uopšte razmišljala o tome, fokusirala sam se na napredak i zato sam došla dovde”, istakla je Nataša.
Sada, kako je rekla, “normalno trenira”, nema nikakvih fizičkih, a ni psihičkih problema.
– Iako je košarka prva ljubav, škola je na prvom mjestu
Osim toga što se profesionalno bavi košarkom, Nataša studira dva fakulteta: Turizam na Univerzitetu Singidunum u Beogradu i na Fakultetu za sport Union Nikola Tesla, takođe u Beogradu, Sportski menadžment.
Na oba fakulteta je stigla do treće godine, a nada se da će i dalje biti uspješna kao do sada. Turizam je upisala prije nesreće, kada je trebala da otputuje za Đer, baš iz razloga, kako je rekla, “što je škola na prvom mjestu” i nije htela da je zapostavi.
“Studirala sam online (studije na daljinu) tako da sam mogla da studiram iz Đera, a kasnije kada se dogodila ova nesreća, zainteresovao me je sportski menadžment. Do tada sam trenirala dva puta dnevno i odjednom je bilo previše slobodnog vremena tako da sam ja to upotpunila drugim fakultetom”, ispričala je.
Utakmicu na kojoj je ponovo po prvi put zaigrala profesionalno, propratila su dva kolokvijuma, jedan prije i jedan posle utakmice, a Nataša je uspjela da položi oba.
“Čovjek kada dobro isplanira svoj dan može apsolutno sve da postigne, tako svi ljudi rade, tako i ja, nemam nikakvih problema, čak imam i slobodnog vremena koje najčešće provodim s prijateljima i porodicom”, rekla je.
– Život me je naučio da ne pravim daleke planove
I nakon završene karijere profesionalne košarkašice, za deset, dvadeset godina, Nataša bi želelja da ostane da se bavi sportom, jer su košarka i sport generalno njena “prva ljubav” ali, kako je navela, šta će život donijeti to niko ne može da zna tako da ne treba ni da se planira.
“Život me je nekako naučio, baš zbog svega ovoga što mi se desilo, da ne planiram predaleko tako da uopšte ne razmišljam o tome šta će biti za godinu dana. Ovu sezonu ću igrati u Crvenoj zvezdi, trudiću se da maksimalno uživam na terenu i dam svoj maksimum da pomognem ekipi”, zaključila je Nataša Kovačević.
Trafika|Ba|AA
