O suštini i implikacijama Dejtonskog mirovnog sporazuma postoji opća saglasnost samo u pogledu njegovog najvažnijeg aspekta – ovaj sporazum je donio mir, prestanak patnje i devastacije bosanskohercegovačke države i nacije. O skoro svemu ostalom mišljenja i viđenja su podijeljena.
DMS je sačuvao cjelovitost Bosne i Hercegovine i garantovao kontinuitet njenog postojanja, ali je u isto vrijeme ozvaničio entitetsku podjelu njenog teritorija na etničkom principu i po linijama ratnih postignuća – kreatori srebreničkog genocida su u Hagu, ali je Srebrenica, u kojoj je srpska vojska iskorijenila muško stanovništvo, u entitetu Republika Srpska.
DMS je kreirao mehanizme koji bitno umanjuju mogućnost dominacije etničkih grupa jednih nad drugima, ali time je kreirana preglomazna, preskupa i odveć komplicirana državna struktura, a mehanizmi za zaštitu etničkih i entitetskih interesa se zloupotrebljavaju za kočenje reformskih procesa u državi i protežiranje partijskih i sumnjivih partikularnih interesa nacionalnih lidera.
DMS je kroz implementaciju Aneksa VII ostvario najefikasniji povrat imovine izbjeglicama i protjeranim licima u istoriji postratnih reintegracija, ali to nije rezultiralo masovnim i samoodrživim povratkom prognanih.
Pogled na stanje u Bosni i Hercegovini dvije decenije nakon potpisivanja DMS zavisi od toga kako ga želimo vidjeti, da li želimo dokazivati da je čaša poluprazna ili da je dopola napunjena.
Nacija je segregirana kao nikad u svojoj hiljadugodišnjoj istoriji, mlade generacije rastu odvojene, ali unatoč tome neupitan je napredak u procesu pomirenja i normalizacije međuetničkih odnosa. Mladi sportisti iz sva tri naroda rado igraju za različite državne sportske reprezentacije, a njihove komšije sve otvorenije navijaju i za njih i za nacionalne timove. Mladi umjetnici, također, sve više sudjeluju u zajedničkim projektima, a tako je i u biznisu, medijima i kulturi.
Na sličan način se može gledati i na političku organizaciju države i njen uticaj na ekonomiju. Bosna i Hercegovina je zemlja podijeljena na entitete, kantone, distrikte, država sa 13 ustava i 14 zakonodavnih tijela, sa preko 600 parlamentaraca i 159 ministara u vladama na raznim nivoima vlasti. Bosna i Hercegovina nosi raznovrstan teret ratne devastacije koji se ne može iskazati brojkama, osim onog dijela koji se odnosi na brigu o ranjenim, demobilisanim, porodicama poginulih. Skoro polovina budžeta na raznim nivoima se troši u ove svrhe. Ukupan iznos utrošen u protekle dvije decenije je preko 20 milijardi KM. Noseći teret kompleksne i skupe države, i uz to i teret brige o ranjenim i porodicama poginulih, privreda Bosne i Hercegovine je ipak skoro sustigla privrede susjednih zemalja koje nisu iskusile niti približna ratna razaranja. Uz dodatna sistematska rasterećenja, privreda Bosne i Hercegovine može dobiti polet koji će je učiniti jednom od vodećih u regionu. BDP, industrijska i poljoprivredna proizvodnja, izvoz, pokrivenost uvoza izvozom, svi ti parametri pokazuju rast. Dakle, čaša je ipak dopola puna. I nastavlja da se, doduše sporo, puni.
Uz dvadesetogodišnjicu potpisivanja DMS se s razlogom postavlja pitanje njegove budućnosti, transformacije, ukidanja bonskih ovlasti, gašenja OHR-a, prelaska iz “dejtonske” u “briselsku” fazu. Očekuju se i otvoreno prognoziraju dramatične promjene: jedni ne vide perspektivu Bosne i Hercegovine ukoliko opstane entitetska podjela, drugi zagovaraju federalizaciju, konfederalizaciju, naravno baziranu na etničkim principima. I jedni i drugi potcjenjuju snagu međunarodnog ugovora, snagu državnih institucija koje su na bazi njega formirane, i snagu interesa, i domaćih i stranih, koji su kroz njega artikulirani i izbalansirani. Niko, ništa i nikome neće moći nametnuti u Bosni i Hercegovini. Sve što se bude u budućnosti dešavalo i mijenjalo morat će biti plod usklađivanja interesa, prije svega interesa tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini, ali i interesa međunarodne zajednice, koja neće dopustiti ponavljanje konflikata u srcu Evrope. Stoga ne vjerujem da su u dogledno vrijeme realne revolucionarne promjene DMS. Realniji je proces evolucije, prihvatanja postupnih promjena kroz prepoznavanje istinskih interesa naroda i građana.
Bitno je prepoznati stvarne interese i razdvojiti ih od ukorijenjenih nacionalnih zabluda. Bošnjaci su insistirali na prijenosu nadležnosti s entiteta na državu i kada je to bilo upitno za njihov nacionalni interes, jer neke stvari bi lakše riješili na nivou Federacije BiH u kojoj oni imaju većinu. Srbi su se često suprotstavljali jačanju države i kada je to jačanje išlo u njihovu korist. Reformski zastoj koji su učinili političari iz entiteta Republika Srpska nakon pada aprilskog paketa ustavnih reformi, zastoj koji traje skoro deceniju i koji je zamrznuo Bosnu i Hercegovinu na njenom evropskom putu, najdirektnije se odrazio i na ekonomsko stanje u entitetu Republika Srpska. Prava opasnost za entitet Republika Srpska nije stvaranje efikasnih državnih mehanizama, u kojima svakako participiraju kadrovi iz ovog entiteta. Prava opasnost je stagnacija, letargija, besperspektivnost koja pospješuje odlazak najsposobnijih mladih ljudi ka dobro uređenim evropskim centrima koji im nude sve ono što mi ne nudimo. Ljudski potencijal i kvalitet u entitetu RS, ali i u cijeloj Bosni i Hercegovini može u sljedećim dekadama biti bukvalno “isisan”. Prijeti nam opasnost da se pretvorimo u nezaustavljivo stareću naciju ako se ne prekinu jalovi konflikti i ne postignu dogovori koji će omogućiti odlučne reformske korake. Nije opasnost za opstanak entiteta RS to što će poneko bošnjačko dijete u tom entitetu učiti bosanski jezik, opasnost je to što će se osnovne škole zatvarati jer neće biti djece, pa se u njima neće učiniti nijedan jezik. Ni bosanski, ni srpski, ni hrvatski.
Realan put za izmjene DMS je “korak po korak” i to uglavnom kroz sam proces EU integracije i u cilju usklađivanja s evropskim standardima i osiguravanja najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i osnovnih sloboda. Tim više jer Dejtonski ustav u svom članu II sadrži odredbu da se “prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i da ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima”. Prava i slobode iz člana II Dejtonskog ustava zaštićeni su specijalnom odredbom u članu X Dejtonskog ustava koja zabranjuje da se bilo koje od tih prava i sloboda umanjuju ili eliminišu ijednim amandmanom na Dejtonski ustav. Dakle, ono što je Dejtonski ustav učinio trajnim su ljudska prava i osnovne slobode koji su katalogizirani u njegovom članu II. Stoga bi se moglo reći da je taj član Dejtonskog ustava, odnosno Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, ključni instrument putem kojeg se mogu praviti postepene popravke u samom Dejtonskom ustavu. Prilikom pravljenja takvih popravki glavnu ulogu imat će Ustavni sud Bosne i Hercegovine i Europski sud za ljudska prava, jer je u ovoj istorijskoj fazi teško očekivati da bi političke elite u Bosni i Hercegovini samoinicijativo pristupile otklanjanju manjkavosti Dejtonskog ustava i njegovih unutrašnjih protivrječnosti kada su u pitanju (ne)poštivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Naravno, ako i kada bi se izvršile sve popravke u Dejtonu koje su potrebne da bi se on do kraja uskladio s evropskim standardima, Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i najvišim nivoom međunarodno priznatih prava i osnovnih sloboda, nerealno je očekivati da će sva ta usklađivanja i popravke suštinski i u kratkom vremenskom roku promijeniti Dejtonsko etno-teritorijalno administrativno uređenje i sistem podjele vlasti između tri konstitutivna naroda. Nakon iskustava s kojima se suočila Bosna i Hercegovina i njeni narodi u posljednjih stotinu godina, realno je očekivati da će još zadugo biti potrebni mehanizmi koji štite etničke interese i onemogućavaju etničku dominaciju. Ali, ti mehanizmi s vremenom će dobiti realan obim i supstancu, a njihov obuhvat će se smanjivati, ustupajući prostor mehanizmima koji garantuju zaštitu općih ljudskih prava, uspostavljanje efikasnog pravosudnog sistema i omogućavaju ubrzan razvoj ekonomije i svestran napredak društva.
Nakon što Bosna i Hercegovina postane punopravna članica Evropske unije i izvjesno vrijeme provede u toj zajednici evropskih država, i nakon što se u potpunosti završi proces pomirenja i stabilizacije ukupnih odnosa unutar Bosne i Hercegovine i na zapadnom Balkanu, vjerujem da će neka buduća generacija političkih lidera biti u poziciji, i imati dovoljno volje, hrabrosti, ali i podrške od svojih birača, da postigne historijski dogovor između Bošnjaka, Srba i Hrvata o novom državnom ustavu koji će ustanoviti jednostavnije, funkcionalnije i efikasnije unutrašnje uređenje Bosne i Hercegovine.
Trafika|Ba|NezavisneNovine
