Postoje tri nivoa u čovjeku: fiziološki – tijelo, psihološki – um, i njegovo biće – njegova vječna suština. Ljubav može postojati na sva tri nivoa, ali njena kvaliteta može varirati.
Na nivou fiziologije tijela, to je samo seks. Možeš to zvati ljubavlju, jer riječ ljubav zvuči poetično i lijepo; 99% ljudi seks zove ljubavlju. Seks je biološki, fizički. Tvoja kemija, tvoji hormoni – sve materijalno je uključeno u to.
Zaljubiš se u ženu ili muškarca. Možeš li točno opisati čime te je ova žena privukla? Sigurno ne možeš vidjeti njeno biće, jer ne poznaješ ni vlastito biće. Niti možeš prepoznati njenu psihu, jer čitati nekom misli nije lak zadatak. Dakle, što si ti našao u toj ženi? Nešto u tebi fizički, kemijski, u tvojim hormonima je privučeno od strane hormona žene, njenog fizičkog, njene kemije. To nije stvar ljubavi, već stvar kemije.
Razmisli ponovo: Žena u koju si se zaljubio ode kod doktora i promijeni spol, i sada joj raste brada. Hoćeš li je i dalje voljeti? Ništa se nije promijenilo, samo kemija, samo hormoni. Gdje je sad tvoja ljubav?
Samo 1% ljudi su ušli malo dublje. Oni mogu osjetiti ljepotu Duha, osjećajnost Srca, jer i sami žive na toj razini.
Zapamti ovo kao opće pravilo: Ne možeš vidjeti dalje od onoga gdje i sam prebivaš. Ako živiš u svom tijelu i misliš da si samo tijelo, tada možeš biti privučen samo nečijim tijelom. To je tjelesni stadij ljubavi.
Neki ljudi ne misle, oni osjećaju jer žive srcem i mogu osjetiti srce druge osobe. Ovo je često nazvano ljubavlju. To je rijetko – kažem možda u 1% slučajeva – ali s vremena na vrijeme se dogodi.
Zašto velika većina ljudi ne ide na drugi nivo gdje je toliko lijepo? E tu je problem: Sve je to jako lijepo, ali je i jako osjetljivo. Nije od čelika napravljeno, već od vrlo krhkog stakla, a kad ogledalo padne i razbije se, nema načina da se opet sastavi. Ljudi se boje da se ne upletu preduboko, da ne dostignu krhke nivoe ljubavi, jer na ovom nivou je nevjerojatno lijepo, ali i nevjerojatno promjenjivo.
Osjećaji nisu kao stijene, oni su kao latice ruže. Bolje je imati plastične cvjetove ruže, jer će uvijek biti tu i možeš ih oprati svaki dan i uvijek će izgledati svježe. Također, možeš ih poprskati francuskim parfemom. Ako boja izblijedi možeš ih ponovo obojati. Plastika je jedna od neuništivih stvari na ovom svijetu, stabilna je, izdržljiva. Zato ljudi ostaju na fizičkoj razini ljubavi. To je površno, ali je stabilno.
Senzibilne duše se znaju zaljubiti gotovo svakodnevno. Njihova ljubav je kao ruža. I dok je tu, ona je tako mirisna, tako živa, i pleše u svoj ljepoti na vjetru, na kiši, na suncu. Ali kad dođe večer, ona možda prođe, i ne možeš ništa učiniti da to spriječiš. Ta dublja ljubav srca je kao dašak vjetra koji ti uđe u sobu, donese svježinu, i ode. Ne možeš vjetar zadržati šakom.
Malo je onih koji su hrabri prepustiti se životu koji se svakog trena mijenja. Zato odlučuju zaljubiti se na siguran način u koji se pouzdaju. Ne znam koju ti vrstu ljubavi poznaješ – vjerojatno prvi tip, možda drugi tip. I uplašen si: Kad stigneš do vlastitog Bića, šta će se desiti s tvojom ljubavlju? Sigurno će nestati – ali nećeš izgubiti ama baš ništa. Nova vrsta ljubavi će se izdići, ona koja se pojavi kod jednog od milijun ljudi. Ova ljubav se može nazvati “ispunjenost ljubavlju”.
Prva vrsta ljubavi bi se trebala nazvati “seks”. Drugi tip bi trebalo nazvati “ljubav”. A treći bi se trebao nazvati “ispunjenost ljubavlju” – to je kvaliteta koja nije usmjerena ni na koga – nije posesivna i ne priznaje da netko drugi posjeduje tebe. Ova kvaliteta ljubavi je tako korjenita (radikalna) revolucija, da je već teško i predstaviti si je.
Od početka kažete dječaku: “Ti si dečko, a ne djevojčica. Ponašaj se kao dečko. Djevojčice plaču, ti nemoj. Ponašaj se kao muškarac.“ I tako svaki dječak počinje odbacivati svoje ženske osobine. Na kraju ostanu samo barbarski životinjski ostaci. Njegova jedina funkcija je da pravi djecu. Djevojčice ne smiju imati muške osobine. Ako se želi pentrati na drvo odmah će je zaustaviti: “To je za dečke, a ne za djevojčice.“ Čudno! Ako djevojčica želi popeti se na drvo, to je sam po sebi dovoljan razlog da joj to dozvolite.
U svim društvima kroz povijest za muškarce i žene je razvijana različita garderoba. To nije ispravno, jer svaki muškarac je također i žena. Jer nastao je iz dva izvora: svog oca i svoje majke. Oboje su doprinijeli njegovom postojanju. I svaka žena je također i muškarac. Mi smo ih oboje uništili. Žene su svoju hrabrost, avanturizam, prosuđivanje i logiku izgubile, jer se vjerovalo da su ovo muške osobine. A muškarci su izgubili svoj šarm, svoju osjećajnost, suosjećajnost i ljubaznost. I oboje egzistiraju polovično. Ovo je najveći problem koji treba riješiti – bar po pitanju ljudi.
Stižući u točku Bića okružuje te samo jedno svojstvo ljubavi – kao miris. Ono za što mislite da je ljubav nestat će, ali ono što će zauzeti njeno mjesto je ogromno i bez kraja.
Tada jednostavno voliš. I to se konstantno širi, prvo ljudi, pa ubrzo životinje, drveće, planine, zvijezde. I doći će dan kada će sveopće postojanje biti tvoja ljubavnica. To je tvoj potencijal. I svako tko ga ne postigne potratio je život.
Da, morat ćeš izgubiti par stvari, ali one su bezvrijedne. Dobit ćeš toliko da nećeš nikad pomišljati na to što si izgubio. Čista “ispunjenost ljubavlju“, koja prodire u suštinu – to nastaje iz meditativnog svojstva tišine i dubokog uranjanja u svoje biće.
Osho – “Od smrti do besmrtnosti“
Trafika|Ba|Atma.hr
