Uskrsnuće i obnova života, osim što je temelj kršćanske vjere, jedno je od najvećih nadahnuća ljudske civilizacije i “simbol transcendencije ljudske svijesti u svim kulturama i vjerovanjima”.
Kako tumači teolog Gerald O'Collins, Isusovo uskrsnuće je zapravo “ona prava istina o Bogu iz koje slijedi sve ostalo” i bit je kršćanske vjere. Prvi kršćani nisu predstavljali Isusovo uskrsnuće kao puko oživljavanje mrtvog tijela, nego kao njegovu slavnu konačnu preobrazbu, kao nagovještaj općeg slavnog uskrsnuća. Ono je potvrđeno otkrićem njegova praznog groba, kaže O'Collins.
Prema jezikoslovki Nives Opačić, staroslavenska riječ vuskrusu znači oživljenje od mrtvih. Svi uskršnji vjerski običaji slave nestajanje starog i rađanje novog života. Oni se temelje na shvaćanju obnove prirodnog ciklusa, najprije vidljiva po proljetnom oživljavanju bilja, a izražavaju se simbolima kao što su jaja, zec, mladi janjci, krijes i sl.
Maja Dragun s Instituta Ivo Pilar ističe da kršćanska svetkovina Uskrsa sadržava obredne elemente vezane uz pretkršćanske ratarske epifanije i kult plodnosti. Ona upućuju na literaturu koja kaže da su različite religijske ideje ‘pripremile scenu’ za dolazak utjelovljenoga kršćanskog Boga. Posveta hrane, specifična hrana na stolu, jaja, zec, kao i vremenska smještenost Uskrsa u doba proljetne obnove, znak su “ustupka” kršćanstva pretkršćanskoj običajnosti, ističe literatura.
Trafika|Ba
