Terevenka u Majdanu i druge do sada neispričane priče, knjiga priča Dragana Pavelića, doima se kao mali kompendij autorovih ranije naznačenih pripovjedačkih strategija i tematsko-motivskih opsesija.
Njegove priče istražuju teme zla i zločina – kako onog »upisanog u ljudsku prirodu«, tako i onog »izazvanog izvana«, posredovanjem okolnosti ili viših sila – kazne, iskušenja i iskupljenja, ljubavi i mržnje. Riječju, teže univerzalnim mapiranjima duše i duha čovjekova. Otuda počesto i mudrosni govor njegovih likova, jezično stiliziran i marno, »starinski« izbrušen. Autorove pripovjedačke
opservacije kreću se u prostorima religijskog i fantastičnog, psihoanalize i filozofije, umjetnosti i antropologije, što u konačnici podcrtava njegovu sklonost legendi, iracionalnom i snovitom. Jedan dio priča, situiran u suvremenost, bavi se čovjekovim predodžbama o sebi i drugima, mogućnošću
komunikacije i međusobnog razumijevanja…
Dragan Pavelić, čini se, poznavatelj je mnogih tama ljudske duše i pripovjedački sretno ribari njima, tragajući za razlozima koji bi imali dati smisao ljudskom postojanju uopće.
Trafika|Ba