Florens Hartman (Florence Hartmann), bivši portparol glavne haške tužiteljice Karle del Ponte (Carla del Ponte) i poznata francuska novinarka i publicistkinja, izjavila je u razgovoru za „Dnevni avaz” da propusti Haškog tribunala učinjeni u nekoliko posljednjih godina, uključujući i oslobađanje Vojislava Šešelja prije izricanja presude, imaju samo jedan cilj, dokazati da Beograd nije bio mozak operacije agresije na BiH, odnosno počinjenih zločina.
Autorica knjige „Mir i kazna”, koja govori o „tajnim ratovima međunarodne politike i pravosuđa”, zato ne sumnja da će se Tribunal potruditi kako bi presuda protiv ratnih zločinaca Ratka Mladića i Radovana Karadžića bila donesena „u razumno vrijeme”.
– Najkontroverzniji propusti Haškog tribunala, oni koji su izazvali javnu polemiku posljednjih godina, idu svi u istom pravcu, a to je da zajednički zločinački poduhvati budu ograničeni unutar same BiH i da se negira da je sjedište te zločinačke politike bilo izvan vaše države. Da ironija bude veća, Haški tribunal okružuje tu iskrivljenu priču u trenutku kada se na tlu Evrope ponovo odvija jedan rat. Onaj u Ukrajini. Evropa ne negira ulogu Moskve kao što je devedesetih negirala da Beograd, odnosno Miloševićev režim, krvavo komada Bosnu i Hercegovinu. Izgleda da sada Haški tribunal daje validnost toj staroj bajci. Čemu? Ne znam – kazala je Hartman za „Avaz”.
Smatra da je zahtjev glavnog tužioca Serža Bramerca (Serge Brammertz) za vraćanje Šešelja u Hag „uzaludan potez koji je očajnička poruka svih onih unutar Haškog tribunala koji su zgroženi tom odlukom i željeli su se javno distancirati”. Prema njenim riječima, haške sudije mogu slobodno nastaviti odgađanje presude i čekati smrt optuženoga.
Zgrožena je činjenicom da ni nakon skoro mjesec dana nismo dobili nijedan odgovor na brojna važna pitanja koja nameće slučaj oslobađanja Šešelja bez izrečene presude. Prema njenim riječima, predsjednik Haškog tribunala Teodor Meron (Theodor) smatra da javnost ne zaslužuje nikakvo objašnjenje, iako njemu kao predsjedniku svih sudija pripada uloga posrednika između javnosti i sudskog vijeća u slučaju „Šešelj”. U odsustvu racionalnih odgovora, napominje, ostalo je dosta prostora za nagađanje.
Uprkos svemu, pa i činjenici da je Šešelj učinio sve da ne dođe do presude (što je Tribunal tolerirao), suđenje je privedeno kraju, pa je, tvrdi naša sagovornica, još manje jasno zašto nije donesena presuda kada Šešelj nije mogao ometati suđenje, osim umrijeti!?
– A još je manje jasno zbog čega se odustalo od presude koja je već bila pri kraju, znači kada je već odlučeno o pravnoj sudbini Sešelja – kazala je Hartman.
Istakla je da je znakovita i činjenica da je Šešelj pušten nakon odluke da diskvalificira danskog sudiju Frederika Harofa (Frederik Harhoff), koji je i sam kritizirao uvođenje sumnjivih standarda u međunarodnu pravdu.
– Cirkus je blaga riječ za ovo što se dešava. Jer, zbog mućkanja i sujete nekoliko istrošenih sudija, koji su potpuno izgubili vezu s realnošću, kredibilitet Haškog tribunala je uzdrman. Oni koji se tome raduju su protiv pravde. Svaki udar na kredibilitet Haškog tribunala je udar na utvrđene činjenice o masovnim zločinima počinjenim u vašoj regiji devedesetih godina. To je udar i na žrtve. To ide u prilog negatorima zločina i onima koji imaju okrvavljene ruke – istakla je.
Nameće se, kazala je dalje Hartman, pitanje je li naloženo odgađanje izricanja presude u slučaju „Šešelj” dok ne bude završen žalbeni postupak protiv šefova SDB-a Srbije Jovice Stanišića i Frenka Simatovića.
– Jer, teško je potvrditi njihove oslobađajuće presude, a Šešelja osuditi kada je preko njih pripremao i slao četničke trupe na ratište. Puštanje Šešelja na slobodu skoro bezuvjetno je strašna stvar za regiju jer nastavlja propovijedati mržnju i nasilje – zaključila je Hartman.
