Povodom komentara Tužilaštva Bosne Hercegovine na odluku Suda BiH o neprihvatanju prijedloga Tužilaštva za određivanje pritvora osumnjičenim osobama u predmetu Neven Kulenović i drugi, Sud Bosne i Hercegovine oglasio se saopštenjem.
“Primjećuje se sve učestalija praksa Tužilaštva BiH da nezadovoljstvo odlukom Suda u konkretnom predmetu u kojem postupa izražava putem medija, što je vrlo zabrinjavajuća pojava.
Ured za informisanje javnosti Tužilaštva BiH koristi se za davanje pogrešnih informacija o konkretnim okolnostima pojedinih slučajeva, bez poznavanja pravnih i činjeničnih aspekata slučaja koji se iznose na ročištima Suda BiH. Time se nastoji vršiti pritisak na sudije, obmanuti javnost o činjenicama i pravu i što je najopasnije narušiti povjerenje građana u sposobnost rada pravosudnih organa.
Takva praksa trebala bi biti predmet razmatranja Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, kao organa koji je dužan osigurati profesionalan rad Tužilaštva BiH.
Tačno je da je Sud BiH bio upoznat sa aktivnostima koje je Tužilaštvo BiH provodilo u akciji “Gibraltar”, te da je izdavao naredbe za vršenje pretresa. Ta činjenica, međutim, ne znači da će u pretresima koje odobri Sud zaista i biti prikupljeni odgovarajući dokazi koji su dostatni za određivanje pritvora osumnjičenima.
Napominjemo da je pritvor prema Zakonu o krivičnom postupku BiH najstrožija mjera osiguranja prisustva osumnjičenih suđenju, te da se ona određuje izuzetno, u slučajevima strogo propisanim zakonom, za što mora postojati značajna količina inkriminirajućih dokaza. Nadalje, potrebno je znati i da se Sud ne upoznaje s rezultatima naredbi za pretres, jer se one predaju direktno Tužilaštvu, te sve prikupljene dokaze iz takvih pretresa policijske agencije šalju Tužilaštvu, a ne Sudu.
Sud se s njima prvi put upoznaje kad razmatra prijedlog za određivanje pritvora, sporazum o priznanju krivice ili prilikom potvrđivanja optužnice.
Sud je, svakako, omogućio Tužilaštvu BiH da provode istragu, ali odgovornost za način na koji je to urađeno pripada isključivo Tužilaštvu BiH. Nije dovoljno da samo Tužilaštvo BiH smatra kako postoje dokazi za procesuiranje osumnjičenih, nego da i predoči takve dokaze na osnovu kojih će Sud steći uvjerenje da postoji ne samo osnovana sumnja već i opravdani razlozi za određivanje pritvora.
U konkretnom slučaju, nisu ponuđeni dokazi koji bi bili dovoljni za određivanje najstrožije mjere, mjere pritvora.
O navodnoj obimnoj dokumentaciji, pronađenoj u istrazi, Sud je informisan samo putem medija. Ukoliko takva dokumentacija postoji trebala je biti dostavljena Sudu BiH, a tužiteljica je, tokom ročišta, morala za svakog osumnjičenog pojedinačno prezentirati dokaze kojim bi potkrijepila osnovanu sumnju.
Ovdje posebno treba imati u vidu da je riječ o krivičnim djelima koja se odnose na finansijski kriminal koji se ne može dokazati bez finansijskog vjestačenja koje nije urađeno, nego je tek najavljeno. U svrhu postupka, neophodno je da stručnjaci finansijske struke daju mišljenje da li su finansijske transakcije bile fiktivne ili ne. Za očekivati je da se finansijska vještačenja urade tokom istrage, odnosno prije upućivanja Sudu prijedloga za određivanje pritvora.
To je minimum profesionalizma koje se očekuje od pravosudne institucije na državnom nivou. Sudije Suda BiH prilikom donošenja odluka moraju da cijene dokaze u koje imaju uvid što je u konkretnom slučaju, na javnom ročištu za određivanje pritvora, urađeno.
Na osnovu dokaza koji su ponuđeni u konkretnom slučaju: policijski izvještaji (koji se ne mogu koristiti kao dokaz), bianco nepotpisani ugovor i dokumentacija na stranom jeziku, dostavljena bez prevoda, Sud nije mogao izvesti zaključak da je određivanje pritvora opravdano.
Svakako je dobro što su jučerašnjem ročištu prisustovali predstavnici medija koji su se mogli uvjeriti na koji način je tužiteljica iznijela prijedlog za određivanje pritvora i šta je Sudu ponudila. Takva nepripremljenost i površnost je nedopustiva i ne predstavalja odlučnu borbu s kriminalom.
Konačno, potrebno je naglasiti da Sud u ovom predmetu nije odlučivao o krivici osumnjičenih niti o tzv. “puštanju na slobodu”, kako se to nastoji prikazati, a imajući u vidu da je predmet odlučivanja bio prijedlog za određivanje pritvora po prvi put.
Bilo bi dobro da Tužilaštvo BiH, umjesto što javnost kontinuirano obmanjuje svakodnevnim saopštenjima, snagu i energiju usmjeri na temeljito provođenje istraga, primjenu važećih zakona i edukaciju državnih tužilaca.
Jer ukoliko se to ne desi i u budućnosti će krivce za vlastite propuste tražiti u drugima. Na kraju, Sud ističe svoju posvećenost borbi protiv svih oblika kriminala, ali isključivo uz puno poštivanje zakona. Sve drugo bi bilo u suprotnosti sa proklamovanim principima jačanja vladavine prava i pravne sigurnosti. Sud neće mijenjati uspostavljene standarde i zakonom propisane procedure za krivično gonjenje radi nastojanja stvaranja slike uspješnosti i nerealnih statističkih pokazatelja, navodi se u saopćenju Suda BiH.
Trafika|Ba
