Ako je do jučer i bilo dvojbi i nepoznanica, čini se da je sada i definitivno jasno kako će lider HDZ-a BiH dr. Dragan Čović biti kandidat za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH ispred HNS-a.
Tu je strogo čuvanu stranačku tajnu Dnevnome listu ipak otkrio pouzdani izvor iz Čovićevoga okruženja uz razumljivu želju da ostane neotkriven njegov identitet.
Danima su u HDZ-u bili zakopčani, skrivali su odluku, a ruku na srce mnogi možda niti danas ne znaju da je njihov vođa prelomio i odlučio krenuti u ljuti boj za predsjedničku fotelju.
Bespoštedna borba
I sam je Čović slao dvosmislene i indikativne poruke. Pozivao je na strpljenje i zasjedanje Predsjedništva HDZ-a BiH zakazanog za petak, 11. srpnja, ali nije mogao jednako tako odoljeti da ama baš ničim ne zagolica radoznalo javno mnijenje pa je u jednom trenutku doslovce “puknuo” i dao naslutiti da će se ipak kandidirati.
– Do jučer je to bilo ravno nuli, ali danas ne isključujem mogućnost da se kandidiram. I dalje je pokušao ostati zagonetan Dragan Čović.
Ako je vjerovati našem izvoru, a nema razloga sumnjati jer je izvrsno upućen u zbivanja u središnjici HDZ-a BiH, sjednica stranačkoga Predsjedništva trebala bi biti formalnost i prigoda da se osobna stožernikova odluka izglasuje i objavi javnosti pa i nespokojnom stranačkome članstvu.
Nije poznato koliko je općinskih i županijskih organizacija kandidiralo Čovića, jedino se zna da je to uradila sarajevska stranačka organizacija. To je apsolutno nebitno, Dragan Čović kreće u izborno nadmetanje s Martinom Ragužem, liderom HDZ-a 1990., i Živkom Budimirom, čelnikom SPP-a, koji su za sada barem jedini službeno objavili svoje kandidature.
Kakva će to bespoštedna borba biti. Prije dva-tri dana Čović je smjelo prognozirao da će njegova stranka, pa dakle sada i on, dobiti nevjerojatnih 130 tisuća i više glasova.
Razumljiva odluka
Uvažavajući doista domete i Borjane Krišto i Vjekoslava Bevande doima se kako je odluka Dragana Čovića krenuti u izbornu utrku posve razumljiva i zapravo jedino logična. Ona podiže šanse za ravnopravno odmjeravanje snaga pa i izbornu pobjedu. Što je motiviralo Dragana Čovića kandidirati se?
Prvo, pritisak iz preplašene stranačke baze koja je bila sumnjičava na prijedloge da se kandidiraju Bevanda i Krišto.
I drugo, kako tvrdi naš izvor, u Čoviću je proradio inat da pobjedom i ulaskom u Predsjedništvo dokaže da ga je u ožujku 2005. godine neopravdano i nasilno smijenio tadašnji bivši visoki predstavnik Paddy Ashdown.
Podsjećamo, nemilosrdni Britanac je Čoviću zabranio obavljanje funkcije u Predsjedništvu BiH i u izvršnoj vlasti, zbog optužbi za financijske malverzacije dok je bio federalni ministar financija, a sve dok sud ne donese eventualno oslobađajuću presudu ili kada visoki predstavnik promijeni odluku.
Paddy Ashdown je Čovićevo smaknuće amortizirao porukom kako odluka ne predstavlja napad na Hrvate u BiH, nego da je donesena s ciljem vladavine prava i zašite međunarodnog ugleda BiH. Istovremeno, Čoviću nije bio zabranjen rad u Hrvatskoj demokratskoj zajednici BiH. Nadalje, Ashdown je naglasio da bi bilo nedopustivo da BiH pregovara o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju s EU-om, dok u Predsjedništvu sjedi član s kojim glavni međunarodni partneri ne žele ostvarivati nikakve kontakte. U svom komentaru odluke visokoga predstavnika Dragan Čović je tada kazao kako smatra da je OHR-ova odluka nezakonita i donesena u “montiranom procesu”.
– Oni koji su donijeli ovu odluku i montirali ovaj proces završit će svoju misiju, a na nama ostaje obveza graditi zemlju po mjeri svih konstitutivnih naroda i građana, naveo je Čović u pisanoj izjavi.
On je izrazio uvjerenje da je to “posljednja donesena odluka koja nije u skladu s Ustavom i zakonima BiH”.
Nakon jednomjesečnoga boravka u zatvorskoj ćeliji Dragan Čović je u sudskom procesu oslobođen svih optužbi. Pred njim je svojevrsna prigoda za rehabilitaciju i povratak u Predsjedništvo BiH: Na putu mu stoje Martin Raguž i Živko Budimir.
Trafika|Ba|DL
