Predstavnici porodica zarobljenih i ubijenih boraca Armije Republike Bosne i Hercegovine iz komande Četvrtog korpusa Armije RBiH u mostarskoj zgradi ”Vranica” u maju 1993. godine najavili su da će preko najviših instanci u Bosni i Hercegovini tražiti da se u Hrvatskoj ispita odgovornost bivše urednice i novinarke Hrvatske-radio televizije (HRT) Dijane Čuljak za ovaj zločin, javlja agencija Anadolija.
Čuljak je uhapšena u petak u Zagrebu i određen joj je jednomjesečni pritvor u zatvoru Remetinac zbog afere “CORE Media” u kojoj je krajem februara označena kao osumnjičena.
Zarobljavanje boraca Armije RBiH iz ”Vranice”, a koje su izveli pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO), prikazano je u prilogu novinarke Dijane Čuljak u emisiji ”Slikom na sliku” HRT-a u maju 1993. godine, nakon čega im se bio izgubio svaki trag.
Posmrtni ostaci deset od ukupno 13 nestalih pripadnika Armije RBiH, inače nositelja najvećeg ratnog priznanja ”Zlatnog ljiljana”, pronađeno je u maju 2007. godine na lokalitetu Rimski bunar u Goranacima, zapadno od Mostara prema Širokom Brijegu. Oni su uz najviše počasti u maju 2008. godine ukopani na Šehitlucima u Mostaru, dok se za preostalom trojicom boraca još traga.
Predsjednica odbora roditelja i porodica zarobljenih i nestalih iz zgrade ”Vranica” Azra Penava kazala je da ”moraju odgovarati svi koji su krivi za zločine i koji su mislili da im niko i nikada ništa neće moći”.
”A takva je i Dijana Čuljak! Čuljak snosi odgovornost za ovaj zločin. Ona je saučesnik u zlostavljanju i ubijanju naših najmilijih, ali i proganjanju porodica nestalih. Jer, poslije prikazivanja snimka na HRT-u svi smo mi imali dosta problema. Naši i životi naše djece su bili jako ugroženi. Bojovnici su nosili fotografije sa snimka iz priloga Dijane Čuljak i tražili naše porodice po stanove i kućama. Snimak je jako doprinio smrti naših najmilijih. To dokazuju svjedočenja i sa logora na Mašinskom fakultetu u Mostaru. Naime, poslije objavljivanja snimka mnogi su bojovnici dolazili u to mučilište i pitali gdje su oni što su snimljeni kod ”Vranice”? Istina je da je huškačka atmosfera koju je stvorila Čuljak doprinijela zločinu”, tvrdi Penava.
Podsjeća kako je Čuljak u svom prilogu borce Armije RBiH nazivala ”ekstremistima” koji su u zgradi ”Vranice” ”držali hrvatske civile”, što je, kako tvrdi Penava, zapečatilo sudbinu njihovih najmilijih.
”Ona je govorila da su to mudžahedini. Ne, to nisu bili mudžahedini, to su bili borci Armije BiH. Moj muž, kao i ostali poginuli, bili su časni ljudi i patriote ove države. U zgradi su bili, zapravo, bošnjački civili. Mnogi su ubijeni ili su zatvoreni u logore. Potvrđuje to i proces koji se vodi od 2002. godine za zločine nad civilima i ratnim zarobljenicima”, ističe Penava.
Nadalje, Penava je najavila nastavak borbe za istinu.
”Razgovarat ću sa roditeljima i našim advokatom da se obratimo najvišim instancama u državi BiH da bi nam pomogli da se od Dijane Čuljak traži kompletna istina. Ona ima mnoge dokaze koje je prikupila prilikom zarobljavanja naših najmilijih. Želimo aktuelne vlasti u državi BiH potaknuti da nam pomognu u komunikaciji s vlastima Hrvatske”, napomenula je ona.
Porodice ubijenih i nestalih iz zgrade ”Vranica” ogorčene su na činjenicu da odgovorni za zločin nad njihovim najmilijim do danas nisu procesuirani, iako je postupak započeo još 2002. godine.
”Problem je u sistemu kadija te tuži, kadija ti sudi. Kantonalni sud u Mostaru sve čini da se ne dođe do istine i pravde. Vrlo je bolno spoznati da jedna sudska instanca nije uspjela riješiti ovaj slučaj, iako ima toliko dokaza, snimaka i izjava. Činjenica da oni rade suprotno istini i pravdi jesu i presude Vrhovnog suda FBiH koji je do sada u više navrata vraćao predmet na ponovno suđenje, čak kažnjavao taj sud zbog odluka u našem slučaju, tražili su i nova sudska vijeća… Ali, šta očekivati kada je na čelu Kantonalnog suda Mostar Mladen Jurišić, čovjek koji je bio vojni tužilac HVO-a, onog istog koji je odgovoran za smrt naših najmilijih”, istakla je Penava, ponovo apelirajući na sve one koji išta znaju o zločinima nad borcima iz ”Vranice” da konačno progovore u javnosti.
Napominje kako bi morala postojati veća politička volja kako bi Tužilaštvo i Sud BiH preuzeli slučaj ”Vranica” ili da se makar u Kantonalnom sudu Mostar imenuju ljudi ”koje će samo interesirati samo istina i pravda”.
Bivši zapovjednik vojne policije HVO-a Mosta Željko Džidić, prvooptuženi za ratni zločin nad civilima i ratnim zarobljenicima iz mostarske zgrade “Vranica”, pobjegao je u oktobru 2011. godine. Džidić je pobjegao uoči glavnog pretresa koji je na Kantonalnom sudu u Mostaru bio zakazan za 25. oktobra 2011. godine.
Na mezarju Šehitluci 9. maja 2008. godine ukopani su: Alija (Osmana) Čamo (1965), Senad (Omera) Čehić (1964), Dževad (Osmana) Čolić (1970), Mimo (Mehe) Grizović (1971); Vahidin (Ilijasa) Hasić (1972),Dževad (Omera) Husić (1975), Zlatko (Safeta) Mehić (1974), Nenad (Slobodana) Milojević (1968), Fahir (Halila) Penava (1954) i Nazif (Hamida) Šarančić (1965), svi iz grupe Vranica. Esad (Mehe) Husić, nakon dženaze ukopan je u malom haremu u Fejićevoj ulici (Husić), dok je u Blagaju ukopan Sabit (Mehe) Aškraba. Još uvijek se traga za posmrtnim ostacima Hasana Balića, Feđe Huskovića i Šefika Pobrića.
AA
