Zakoni, odredbe i poslovnici na jednu, skupštinske većine na drugu stranu. Demokratija na bh. način. Na papiru, pravila jasna, ali vlast često nađe način kako zaobići ono što je po njih neugodno. nizu primjera i negativni revizorski izvještaji. U RS-u posljednji put razmatrani 2019. godine, a onda uslijedila blokada komisija i kontrola sistema. I javnih institucija i onoga što se o stanju u ovom sektoru smije govoriti.
Nakon četiri godine pauze, u NSRS-u ponovo će se raspravljati o negativnim revizorskim izvještajima javnih institucija. U prethodnom sazivu skupštine rad Odbora za reviziju bio je neko vrijeme blokiran zato što predstavnici vladajuće koalicije nisu htjeli dolaziti na sjednice. Insistiranje opozicije napokon je urodilo plodom.
„U programu ekonomskih reformi govori se o reformi javnih preduzeća, a oni ne žele da javnost bude upoznata sa radom tih preduzeća i šta je to na osnovu čega su dobili negativna mišljenja revizije“, kazala je predsjednica Odbora za reviziju Mirjana Orašanin (SDS).
Nebojša Vukanović iz Liste za pravdu i red, član ovog odbora, ističe kako je napustio prethodnu sjednicu i tražio da se NSRS i Zakonodavni odbor izjasne o kršenju Poslovnika i tome kako vlast opstruiše da se svaki negativni izvještaj nađe na sjednici NSRS-a i proslijedi tužilaštvu.
Pomalo iznenađujeće, ali je Zakonodavni odbor, na čijem čelu sjedi kadar SNSD-a Mladen Ilić, dao svoje mišljenje, u kojem je navedeno da negativni revizorski izvještaji treba da se nađu pred zastupnicima: „To će na neki način opteretiti dnevni red, ali to piše u Poslovniku i naše je da tumačimo kako piše, a ne da izmišljamo toplu vodu. Takve stvari će biti predmet razmatranja, kao i svi budući negativni revizorski izvještaji“.
Tako će se već na narednoj sjednici naći izvještaji nekoliko bolnica, domova zdravlja, Lutrije i Šuma RS-a. Resorni ministar za oblast šumarstva Savo Minić (SNSD) kaže da stanje u toj oblasti treba da bude predmet ozbiljne rasprave: „Sve mora biti transparentno, posebno kada se radi o prirodnom bogatstvu. Šumama samo gazduje direkcije i sigurno da ima obaveza da svi revizorski izvještaji, posebno negativni, budu transparentni. Čemu služi izvještaj ako nećemo iz njega izvući neke zaključke?“.
I u nevladinom sektoru koji prati rad revizija upozoravaju da je dosadašnje izbjegavanje vladajuće većine u stvari izbjegavanje odgovornosti za loše stanje u javnom sektoru, bez obzira na to što takvi izvještaji treba da budu i dostavljeni u tužilaštvo.
„Tužilaštvo odlučuje jesu li ti postupci koruptivni i sadrže li elemente krivičnog djela. Posljednjih godina i nije bilo nekih postupaka u smislu da tužilaštvo podiže optužnicu. Stavljaju li se ti predmeti ad acta ili se ne ulazi u procese, pitanje je“, navodi CCI-jev Željko Ninković.
Posljednji put negativni revizorski izvještaj pred zastupnicima je bio na sjednici 2019. godine. Od tada je napisano još 19 negativnih izvještaja – međutim, kako saznajemo, na sjednicama Odbora za reviziju je govoreno da ne treba iznositi prljav veš, a ni da zastupnici nisu kompetentni da o izvještajima raspravljaju.
Visoko.ba/federalna.ba
