Autor stotinu djela, bavio se astronomijom, matematikom, hemijom, medicinom, muzikom i fizikom, a uz to je pisao predivne stihove.
Bio je jedan od prvih naučnika koji su teoriju ispitivali izvođenjem eksperimenata i nije se bojao osporiti opšteprihvaćena mišljenja ako ih dokazi nisu podržavali.
Tajna očnog vida
Do najznačajnijih uvida došao je na području optike. Upravo on je riješio zagonetku očnog vida. Grci su, naime, vjerovali da naše oko nekom vrstom nevidljivih pipaka ispituje vanjski svijet.
Alhazen je prvi shvatio da tome nije tako, već da se svjetlost stvara u tijelima koja sjaje, poput Sunca ili plamena svijeće. Zaključio je da svjetlo putuje s njih u naše oko i svuda uokolo u ravnim crtama te da predmete koji ne svijetle možemo vidjeti jer se svjetlost Sunca ili nekog drugog svjetlećeg objekta odbija od njih u naše oko.
Tamna komora
Kako bi to dokazao, u zamračenoj sobi je napravio malu rupu u paravanu, kroz koju je ulazila svjetlost. Svjetlost je napravila obrnuti duplikat vanjskog svijeta na suprotnom zidu sobe.
Time je stvorio preteču tamne komore (“camera obscura”) i tako utro put razvoju fotografije.
Alhazen je proučavao i način na koji se svjetlost lomi u lećama i odbija od ogledala, a njegovi uvidi pokazali su se veoma važnim za izume poput teleskopa i mikroskopa.
Kako regulisati vodotok Nila?
Uz sve pomenute Alhezenove talente, valja istaći onaj za glumu. U jednom periodu života, bio je savjetnik kalifa al-Hakimu, vladaru Egipta. Iako je moćnik slovio za zaštitnika nauke i umjetnosti, ujedno je bio tiranin, a Alhazen je taj detalj izgubio iz vida.
Kalifu se pohvalio da je u stanju regulisati vodotok Nila, odnosno konstruisati branu koja će služiti kao zaštita od poplava u kišnim periodima, a istovremeno osiguravati dovoljno vode za navodnjavanje polja u vrijeme suše. Oduševljen idejom, kalif nije štedio na sredstvima za ispunjenje ambicioznog cilja. Alhazen se, međutim, precijenio – bolje rečeno, potcijenio je potencijalne teškoće.
Dvanaest godina glume
Tek kad je stigao na mjesto gradnje u Asuanu, shvatio je da nema dovoljno novca, a bome ni radne snage za ispunjenje golemog zadatka. Shvatio je još nešto: ako to prizna kalifu, glava će mu se otkotrljati s ramena.
Dugo je razmišljao o tome šta napraviti a da ostane živ. Mislio je, mislio, pa je smislio – praviće se lud!
Naime, po islamskim zakonima bilo je zabranjeno pogubiti luđaka. Za razliku od gradnje brane, bio je to kolosalni uspjeh – pravio se ludim punih dvanaest godina, sve do kalifove smrti, piše Povijest.hr.
(Haber.ba)
