Nakon monstruoznog ubistva u Gradačcu, u fokusu su opet sistemi zaštite u našoj zemlji. Jedan od njih su i centri za socijalni rad. Koliko podrške mogu pružiti? Gdje prestaje njihova nadležnost? Je li vrijeme za promjenu sistema? Za Dnevnik 3 je ovim povodom govorila Lejla Sadiković, direktorica Centra za socijalni rad Tuzla.
Sadiković je govorila o odustajanju od svjedočenja o nasilju u porodici – ili zbog straha ili nekih drugih razloga, odustane se od krivičnog gonjenja počinioca: „Najčešće se to dešava unutar porodice – često ni sami centri nemaju informacije jer to se na neki način završi u tom krugu. Vrlo često i oni koji su u neposrednoj blizini šute i ne dostavljaju informacije u vezi sa nasiljem“.
Prijave nasilja u porodici, istakla je Sadiković, mogu dostaviti i zdravstvene ustanove, škole, vrtići. Dodala je kako informacije Centru mogu doći i usmenim putem i anonimnom prijavom i direktnim dolaskom žrtve. Sadiković je napomenula i kako se sve prijave nasilje koordiniraju između policijskih uprava i centara za socijalni rad.
Sadiković je podsjetila i koja je uloga centara za socijalni rad u ovakvim slučajevima, a to je ponuditi žrtvi sve raspoložive kapacitete – psihološka pomoć, smještaj u sigurnu kuću, finansijska podrška: „Na nama je da pokušamo da žrtva ostane pri svojoj prijavi dok nadležni organi ne ispitaju određene okolnosti. Nažalost, dešava se da tokom saslušanja odustane od prijave“.
Što se tiče nedostataka sistema – gotovo nijedan centar ne može odgovoriti zahtjevima, s obzirom na to u kakvom okruženju živimo i kakve je patologija slučajeva s kojima se susreću, istaknula je Sadiković.
O nasilju moramo pričati, ne smijemo govoriti da nas se ne tiče, moramo slati prijave i moramo se brinuti za tu neku ženu u okruženju koja trpi nasilje, poručila je Sadiković.
Sadiković je na kraju kazala kako je veoma visok procenat povećanja nasilja u porodici u posljednje tri godine – kad je u pitanju Tuzla, u prošloj godini je bilo preko 150 prijava: „S jedne strane, ljudi su napokon počeli pozitivni razmišljati o tome i uopće prijavljivati – da to ne ostane samo u krugu porodice. Danas-sutra može to biti bilo ko od nas“.
Visoko.ba/federalna.ba
(Visoko.co.ba)