1. marta naša zemlja slavi svoj rođendan, Dan nezavisnosti. Priču o ovom značajnom prazniku velikim dijelom zauzima briga zašto se on službeno i neslužbeno uopšte ne obilježava u bh. entitetu Republici Srpskoj, dok se u Federaciji BiH ovaj datum smatra najvažnijim državnim praznikom.
Šta slavimo 1. marta i zašto je ovo datum kada trebamo slaviti našu ujedinjenost a ne obratno?
1. marta 1992. godine bh. građani su se na referendumu opredijelili za nezavisnost BiH kada je ovaj datum zvanično postao historijska činjenica. Tog dana 1992. godine 64% građana BiH potvrdno je odgovorilo na referendumsko pitanje da li ste zato da BiH bude nezavisna država svih njenih građana i ravnopravnih naroda.
Referendum za nezavisnost BiH održan je na preporuku Arbitražne Komisije međunarodne konferencije o Jugoslaviji, u završnoj fazi disolucije bivše SFRJ. Kada je Skupština SR BiH usvojila deklaraciju o nezavisnosti, tadašnji lider SDS-a a sada haški zatvorenik Radovan Karadžić otvoreno je zaprijetio muslimanskom narodu nestankom: ‘Nemojte da mislite da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak, jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako bude rata ovdje’. Ove riječi nisu bile samo dio neprimjerene skupštinske retorike. Umjesto da Bosna i Hercegovina nastavi biti država iz referendumskog pitanja- država svih njenih građana i ravnopravnih naroda, njen put ka napretku zaustavili su ratni sukobi u kojima je izmijenjena demografska struktura naše države. No, i nakon rata i teških dana, Bosna i Hercegovina je stala na svoje noge, iako sporim koracima, ona ipak korača naprijed. Iz tog razloga, 1. mart je praznik kada naša država ne slavi svoje slabosti, već svoju snagu, …mi slavimo što i pored političkih nesuglasica i različitih pogleda ipak živimo skupa pod jednim krovom u domu koji se zove Bosna i Hercegovina.
1. marta slavimo nezavisnu državu svih njenih građana i ravnopravnih naroda. 1. marta želimo slaviti zagrljenu Bosnu i Hercegovinu.
