Predsjedništvo BiH ove sedmice trebalo bi razmatrati imenovanje Borjane Krišto kao mandatarke za novi saziv Vijeća ministara BiH. Međutim, član Predsjedništva Željko Komšić tvrdi da, ukoliko imenovanje mandatarke bude na stolu, za Krišto će imati nekoliko pitanja o NATO-ovom putu zemlje. Inače, ovo je prvi put da Željko Komšić traži od budućeg mandatara da predstavi program rada, jer je to zadatak parlamenta.
Jasno definisan put BiH ka članstvu u NATO-u u programu mandatarke Borjane Krišto kriterij je Željka Komšića za njeno imenovanje. Iako bi se moglo govoriti o presedanu, jer toga ranije nije bilo, Komšić uvjerava da imenovanje Krišto nije sporno, ali prvo mora dobiti odgovore da NATO-ov kurs BiH nije promijenjen: “Ništa ne prejudiciram, samo hoću da pitam, hoću da znam. Šta se dešava sa NATO-om? Pošto u tom papiru nema NATO-a. Znači li ti da dižemo ruke od toga za stalno ili privremeno? Kakav će biti odnos mandatarke prema tom pitanju. Kako će se Vijeće ministara BiH postaviti o tom pitanju? Ima tu dosta posla”.
Nije nepoznato da se proces NATO-ovih integracija nerijetko koristi i u političke svrhe. No, u ovoj priči sam zahtjev Željka Komšića ima dimenziju više. Jer ako se može suditi po prijašnjoj praksi, do sada niti jedan mandatar svoj program nije izlagao pred članovima Predsjedništva BiH. U parlamentarnoj demokratiji, a konkretno u državi u kojoj Predsjedništvo BiH daje saglasnost, reklo bi se – sasvim legitiman potez, ali je pitanje zašto se na ovaj način nije postupalo i ranije. Dok iz HDZ-a šute, a Borjana Krišto ne komentira, iz Osmorke odgovaraju.
“U budžetima zadnjih godina nema ni marke za integracije, logično, sa puta integracija su nas SDA/DF skinuli. Sad se, kao, čudom čude i pitaju nastavljamo li NATO-ov put, licemjerno, onako kako smo od njih već navkli”, kazao je predsjednik NiP-a Elmedin Konaković.
Dakle, odgovornost zašto se od integracija u NATO došlo tek do saradnje, Osmorka vidi u doskorašnjim partnerima SNSD-a i HDZ-a BiH. Preciznije – u SDA-u i DF-u. Iz SDA odgovaraju javnim objavljivanjem sporazuma iz 2019. godine, u kojem, istini za volju, jasno piše – saradnja sa NATO-om bez prejudiciranja članstva u ovom savezu. Javno prezentovano kao poraz politike Milorada Dodika, ali u svemu sam Dodik vidi vlastiti trijumf: “Evo, neka pokaže ima li ga? Ima neki Program reformi. U tom Programu reformi prvi put ima jasna rečenica da saradnja sa NATO ne prejudicira članstvo. Svi čelnici NATO-a su upravo tako i govorili. Ako dođe do odluke o tome, onda BiH mora da odlučuje, a to znači da ćemo i mi odlučivati. A mi smo isto tako rekli da nećemo da odlučujemo o integracijama u NATO”.
Ako govorimo jezikom činjenica, najveću zaslugu za konkretan potez BiH ka Alijansi učinio je Dodikov stranački kolega Nebojša Radmanović, i to prije 13 godina. Podsjetit ćemo, kao predsjedavajući Predsjedništva BiH podnio je zahtjev za članstvo. Od tada, nekad sitnijim nekad krupnijim, ali u svakom slučaju sigurnim koracima – BiH na tom putu napreduje. Među važnije datume posljednjih godina ubraja se decembar 2018., kada je NATO odobrio BiH podnošenje prvog Godišnjeg nacionalnog programa. Zatim 19. novembar 2019. godine, kada je Predsjedništvo BiH usvojilo Program reformi BiH za 2019.-2020., koji je zvanično dostavljen u sjedište NATO-a 23. decembra 2019. godine.
Članstvo u NATO-u jedan je od strateških vanjskopolitičkih ciljeva BiH. Upravo ovo dio je programskog sadržaja statuta, ali i brojnih stranačkih programa HDZ-a BiH. Stoga i pretpostavka da je opredijeljenost Borjane Krišto za NATO put jasna. Međutim, ono što može sve ovo dovesti pod znak pitanja jeste upravo nužnost koalicije sa SNSD-om, koji BiH može da uspori na NATO-ovom putu ili, ipak, opet prešutno usmjeri ka članstvu u Alijansi.
Visoko.ba/federalna.ba
(Visoko.co.ba)
